Stante mrtvi! Ov provokantni naslov sam zeo od jednoga talijanskoga oficira, ki je nukao, bodrio svoje podložnike, da se zdignu i obranu svoje, jer su bili puni straha na frontu kod rijeke Piave. I kad ga već nisu htili nikako slušati, onda se je on obrnuo k pokojnim i nje pozvao, da se stanu i obranu domovinu. Ali kad su ov poziv čuli, zdigli su se iz grabe, išli u protunapad, i potlačili našu, vojsku Monarchije, 1916. ljeta.

Ov poziv od onda upotribljavam „Stante mrtvi“ da se svi zbudimo iz sna i branimo našu otadžbinu, našu vjeru, narodnost, domovinu. Ali ne s oružjem u ruki, nego s Očenaši! Gdo moli, tomu je Bog saveznik i nima te moći, ka more ovakovoga človika preobladati, ni život, ni smrt.

Poli Gregorić, krčmar i poduzetnik u Klimpuhu je 28. septembra svečevao svoj 80. rodjendan a skupa s obitelju i najužimi rodjaki i prijatelji je slavio u domačoj krčmi, ka je jur davno prerasla i oblik i starinsku nakanu krčme: da se ljudi dobro i dovoljno napiju, se zabavljaju, ponekad i posvadjaju, onda opet podobru a da krčmar od toga more — zač ne i dobro — živiti! Danas je krčma Gregorić prvorazredni restoran s kim se more ponositi ne samo Klimpuh, nego svakako i gradišćanski Hrvati a ne na zadnje i cijelo Gradišće i susjedne regije.

KLIMPUH — Uz ime Poli Gregorić na samo Klimpuh nego najprvo Poljanci a pak i cijelo Gradišće daleko prik zemaljskih i državnih granic veže iskušenoga krčmara, ali i poljoprivrednika s korijeni i u mesariji. Zna kako triba zahadjati sa svojimi gosti, ča triba činiti i govoriti, a pred svim i reći, da mu rado dojdu u goste i ča im mora nuditi da bi opet došli. Iako je jur davno predao „komandu“ u ruke sina Polija ml., Poli st. još uvijek stoji na kormilu ovoga u medjuvrimenu jako modernoga „broda“, ki je prem ponekad i burnih vrimen preveslao sve vode. U hrvatskom društvu je Poli fiksna točka, a gdo dojde u Gregorićevu krčmu i ako onde ima Polija (ča je skoro svenek slučaj), zna biti siguran, da stari krčmar svenek ima zanimljivoga za povidati i da je gost uvijek kralj! Živio!