Mi žene smo se rodile lipe. Nježnost naših crtov, mekoća naših oblin i jedrina našega tijela su inspirirale mnoge umjetnike, ki su kreirali slike, isklesali skulpture, komponirali muzička djela i stvarali poeziju. Mi žene smo kot muze svenek vrtile kolo žitka i umjetnosti. To i dandanas činimo. Svaka od nas na neki način.

Kad je britanski brodski vračitelj James Lind po prvi put uspješno izvračio skorbut citronom, su se citrusi dignuli med zvijezde u mnoštvu sadja. Skorbut je avitaminoza zbog pomanjkanja vitamina C. Zubno meso krvari, ispadaju zubi, krvari i koža, a bolu i kosti. Od skorbuta se more umriti, ar oslabi srce.
Ljudi su citruse počeli kultivirati pred oko 4000-imi ljeti zbog sočnoga, kiselo-slatkoga ploda, ki okripljuje i daje snagu. Povjesničari i biologi su izvidili, ki citrusi su roditelji svih drugih uzgojenih vrsti. To su Citrus medica, takozvani citronovac i Citrus reticulata, bolje poznat pod imenom mandarina. Križanjem tih vrsti su nastale sve druge, danas popularne vrsti, kotno orandža, tangerina, bergamota, grejp, citrona i kumkvat. Citrusi potiču iz Azije, a uzgojem su ih ljudi proširili prvo na područje Bliskoga istoka i Mediterana. O tom svidoču zapisi na grčki i rimski freska.

Flirt je škola samopoštovanja. Gdo njeguje svoju vanjštinu — zube vlase, kožu — i se adretno oblači, on će se drugim viditi. I oni ćedu iskati njegovo društvo. Flirt je škola gledanja. Ako muž otvorenih očiju ide kroz svit, će moći uživati milinu ženske lipote. Žene smu mirno pogledati i tudjega muža.

Prlje su rupci i šali bili nešto za starje žene. Ali danas oni doživljavaju svoj procvat i perfekcioniraju svaki look. Oni glavu čuvaju od zime, a frizuru od vjetra. Pouzdan su aksesoar, ako se zna, kako hasnovati je.

Ali o tom kasnije. Prvo ćemo malo pogledati u povijest.

Jur u starom Rimu je bio poznat sudarij, s kim su si Rimljani trli pot s obraza. Latinska rič „sudarium“ je rubac. Glasovit je sudarij svete Veronike, s kim je ona Jezušu otrla pot s obraza i na kom je ostao Jezušev lik. Na sliki vidimo Sudarij svete Veronike talijanskoga baroknoga slikara Domenica Fettija.

Človik se dostkrat mora izobličavati zbog intolerancije ljudi. Laže, kad je u stiski, da susjedi ne bi doznali, da je recimo kćer izgubila djelatno mjesto, i da unuk nije kršćen. Škoda, da se s človičjom poviješću zahadja prez poštenja. 185 držav članic Unersco-a je 16. novembra 1995. ljeta potpisalo Deklaraciju o principi tolerancije. Unesco je Organizacija Ujedinjenih narodov za obrazovanje, znanost i kulturu.

Hrvatske božićne jačke su dar nepoznatih kreativcev, ki su kot vjerniki s veseljem primili dar Božjega utjelovljenja. Oblikovali su si hrvatski Božić u stihi i s jačenjem i nam ostavili to bogatstvo.
Je li ima pravo ilirac Franjo Kuhač, ki je u uvodu svoje pjesmarice pisao, da su Hrvati i Slovenci najmuzikalniji narodi, kad imaju najveć narodnih jačak i instrumentov, ne moremo verificirati. Ali je sigurno, da su Hrvati jedan od onih narodov, ki imaju bogat repertoar božićnih jačak.

Jaslice nam signaliziraju, da se je Jezuš rodio u štalici. Jaslice su na priliku stilizirane na reljefu Kristuševoga rodjenja u luneti trogirske katedrale. Luneta je arhitektonski elemenat, i to polje u polukrugu zvrhu vrat ili oblokov. Luneta trogirske katedrale je djelo majstora Radovana. On je 1240. ljeta isklesao glavni portal trogirske katedrale, ki je istovrimeno najznačajniji sridnjovjekovni portal na istočnom Jadranu i u tom dijelu Europe. Radovan je bio kipar i arhitekt i je živio u Dalmaciji u 13. stoljeću.