Kako bi opisali sebe? Bi povidali o Vašem zvanju ili o Vašem mužu, dici, prijatelji? Bi spomenuli Vaše uspjehe ili neuspjehe, Vaše sanje ili bi govorili o Vašoj prošlosti? Sve to su dijeli Vašega ja. Ali človik je već, nego to, ča djela, s kim živi, kako živi i ča je koč doživio.

 

Korizma je vjerojatno prava dob, predomisliti se i obogatiti svoj žitak za dodatnu dimenziju. Morebit ne mislite, da ste zvanaredni, da ste prihvaćeni kakovi ste, da ste obljubljeni i ljubljeni. I nije ni čudo. U žitku dostajemo feedback od ljudi, ki nam ne velu, kako spametni, lipi ili zvanaredni smo. Naprotiv. Ako se okrenemo prema človiku, moramo zdvojiti.

 

Upravo zato je ovde nego, gdo nas ljubi. Ali ne zato, kad djelamo to, ča djelamo ili kad smo priskočni, lipi i spamentni. On nas ljubi zato, kad sam ja ja, a ti ti. Svaki za sebe je original. I ta original je namjerno došao na svit, svisno, ne slučajno. Pri vazmenom virostovanju u svetoj noći čujemo u štenju Knjige Postanka: „I vidio je Bog sve, ča je stvorio, i evo bilo je jako dobro.“ (Genesis 1:31) U Svetom Pismu stoji kod Mate 10, 30: „A i svi vlasi vaše glave su zbrojeni.“ Naš stvoritelj nas ada bolje pozna nego se poznamo sami, ar zna još i koliko vlasi nam je dao. Isti Bog, ki je stvorio nebo i zemlju, dan i noć, je stvorio človika i dao mu slobodnu volju. I tako mi sada moremo stvarati odluke i hoditi vlašćim putem, koga nam nijedan ne prepisuje.

 

Ali čim je Bog stvorio človika, je stupio na svit i grih. S grihom se je človik počeo odvajati od Boga. Morebit se ne slažete s tim, da je človik grišan. Morebit velite: Ja sam dobar človik! Je to dost? Grih znači, da človik nije perfektan i da je udaljen od Boga. Da bi opet mogli uspostaviti vezu s Bogom, bi morali biti perfektni u naši misli, pogledi i čini. Mi svi znamo, da to nije moguće.

 

Sveto Pismo nam veli, da je kaštiga za grih vječna odvojenost od Boga. Moramo sada svi u pakao, kad smo grišniki? Bog nije ignorirao grišnost človika, koga ljubi. Izmislio si je plan, kako će ga spasiti od griha i smrti. Negdo je platio cijenu za grih i smrt. Poslao je svojega sina, Jezuša, da umre za nas na križu, da po križu človika zdvigne u nebo.

 

Nekoliko ljet dugo u engleskogovorećem svitu dilu molitvenu kartu, na koj stoji: „Kako jako me ljubiš?“, sam pitao/pitala Jezuša. I on je raširio svoje ruke na križu i rekao: „Ovako jako.“ (vidi sliku odzgor). Ali Božji plan človičjega otkupljenja ne završava s Jezuševom smrću.
(Čitajte dalje drugi put.)

 

 

(Agnjica Schuster)

Kategorije