Sve već ljudi djela pod uvjeti, ki za njevo djelo nisu povoljni. Amerikanske činovnike negdo svake tri minute prekine pri djelu, je izvidilo sveučilišće University of California, Irvine. Ti podatki sigurno odgovaraju i za nas. Da bi se po prekidu posla človik opet mogao koncentrirati, projde 25 minut. Većina ljudi tolerira prekide, kad druge ne kani razočarati.
Zato je važno, planirati djelatni dan. Dobro je, jutro napisati, ča je sve za udjelati. Nač bi navečer mogli biti gizdavi, da smo obavili? To je ona zadaća, ka mora imati apsolutni prioritet. Sve drugo su malenkosti, ke moremo i izostaviti.

I onda sistematski moramo prepričiti, da nas gdo ili nešto bludi pri obavljanju te zadaće. To more biti telefon, mail, suradnik, dite, zvon na vrati. Najt će se svega. Dobro je, ako suradnike ohrabrimo, da su i sami u stanju odlučivati. Istotako nas i naša dica ne tribaju kontaktirati zbog svakoga pitanja, bilo još tako malo i svake bagatele. Ako nam se ipak gdo obrati s poblemom, koga bi i sam mogao riješiti, sami sebe ne smimo natentati na to, da to ionako sami moremo obaviti brže. Sprvine će biti mučnije, labdu hitati ponajzad, ali će se vrijeda pročuti, da nismo divojka za sve.

Idealno je, zeti si vrimena za prekide i biti na raspolaganju onim, ki nas zaistinu tribaju. Pritom nam moru pomoći vrata našemu birou. Ako su zaprta, nas nijedan ne smi bluditi. Svi moraju čekati, dokle je otvorimo. Pravoda je i za ovo potribna odredjena faza privikavanja. Dobro je, ako imamo pripravno neke gotove formulacije, s kimi brzo moremo odbiti napastovatelja: „Upravo imam super ideju, ku na svaki način moram do kraja izmisliti“! „Momentano ne ide!“

Sveodlučujuće pitanje je važno, ko moramo staviti drugomu: Do kada Ti je to potribno? Ako on/ona veli „Do čer!“ ili „Velje!“, onda slijedi jasan odgovor: „Onda uopće ne morem.“ Človik, ki pomaže drugim, ima pravo na to, da mu se da realističan termin.
Važno je, pitati se: Koga ću zbantovati, ako sada velim DA? Ako velimo NE, ćemo morebit razočarati človika, ki nas upravo zač prosi. Ali ako ne zbantujemo njega, zbantovat ćemo nekoga drugoga, hižnoga partnera, kolega, šefa, vlašću dicu, u većini slučajev sigurno samoga sebe. Onda nasmijan obraz prositelja, ki mnogokrat još i ne pozna rič „Hvala!“ nije dost za naše zadovoljstvo. Onda važu već oni obrazi, ke smo razočarali.

Agnjica Schuster