Mi Gradišćanci u našem jeziku uz instrumental čudakrat stavljamo prijedlog „s“ i onda, kada je to krivo. Zato ćemo se u današnjem prilogu baviti ovim problemom.
Znamo, da se prijedlog „s“ koristi, ako se misli na društvo, na zajedničtvo, npr.: Milan ide s Jelkom na koncert. Ja sam bila s roditelji u Ameriki.
Neki mislu (i velu), da se prijedlog „s“ svenek koristi ako imenica označuje ča živoga a da se prijedlog „s“ nikada ne koristi kod stvari (kod neživoga). Ali, to je krivo! Ako vam je to gdo rekao, onda ste dostali krivu informaciju. Zabite ju veljek! Ispravno glasi, naime: Ivo je došao u krčmu s nožem u ruki. Ovde prijedlog „s“ stoji pred nožem, ada pred nečim, ča nije živo biće. Jer „nož“ je stvar, a ne ljudsko biće. U ovom primjeru se dobro vidi, da su i Ivo i nož skupa došli u krčmu. Zato se mora staviti prijedlog „s“ jer se misli na zajedničtvo, na društvo.
Ako bi rekli „Ivo je došao nožem u krčmu“, onda bi to značilo, da je nož kakovo sredstvo, ko je poslužilo Ivi, da dojde u krčmu, ada, da se je npr. Ivo na nožu dovezao ili doletio u krčmu. Pravilno glasi: Sredstvo se iskazuje instrumentalom bez prijedloga „s“. Zbog toga je pravilno: On se vozi biciklom. Doletio je autom kodi strijela! Supu jimo žlicom. Kruh rižemo nožem.
Krivo upotribljavanje prijedloga „s“ u instrumentalu se pojavljuje i kod govornikov u Hrvatskoj. No kod nas gradišćanskih Hrvatov i Hrvatic je ova pogriška posebno pojačana zbog uticaja nimškoga jezika: Nimški jezik je, naime, staru, indoeuropsku deklinaciju zaminjio novim sistemom, kade već nije instrumentala. Zato se u nimškom jeziku sredstvo mora izreći svenek prijedlogom, npr. „Sie fährt mit dem Auto“. Ili: „etwas durch Fleiß erreichen“. Zbog toga i mi u govoru velimo, da se „ona vozi zis autom“ ili da se „ča dostigne kroz marljivost“ ili „pomoću marljivosti“. Zbog uticaja nimškoga jezika mislimo, da je ovde potriban prijedlog, ča je ali krivo. To je čist germanizam. Pravilno ove rečenice glasu: Ona se vozi autom. … ča dostignuti marljivošćom.
(Zorka Kinda Berlaković; 23.)