Ljeta i desetljeća dugo smo se gorljivo, angažirano i hrabro i glasno zalagali za dvojezične seoske tablice. Svenek smo i argumentirali tim, da to vjerojatno nije najvažnije u našoj sve težoj borbi za jezični, kulturni i narodnosni opstanak — ali da je to vidljiv znak i da ti dvojezični naziv i sela (pred sim pravoda hrvatski jer ni­m­ške smo ionaku jur imali) di­žu samosvist, pomažu bo­ljoj identifikaciji samih pripadni­kov Hrvatov i Hrvatic u Gradišću. A onim, ki ne govoru hrvatski pokažu da ov­de ži­vu Hrvati, i da imaju svoj je­zik i svoj hrvatski naziv za selo, i to otkad su se doselili, a dostakrat čuda ranije nego mnogi drugi današnji Gradiš­ćanci i Gradišćanke, ki su se kasnije doselili a pak i naselili u se­li današnje savezne zemlje Gra­dišće.

Evo, spunjeno je — mogli bi se veseliti i trijumfirati. Na jednu stranu je hrvatski Savjet za narodnu grupu jednoglasno odlučio, da su HRVATSKE NOVINE ta tiskani medij gradišćanskih Hrvatov ki triba dostati znatnu potporu iz saveznoga lonca za medije. Ov lonac je napunjen s kih 700.000 € za svih šest narodnih grup, od kih Hrvati i Slovenci imaju pojedan svitovni tajednik, ki će dostati pojačanu državnu financijsku potporu. O tom loncu se još nisu pominali u pojedini narodnosni savjeti, ali je skradnja dob — i za HRVATSKE NOVINE i za slovenske NOVICE, jer financijski pušu iz zadnje škulje. U pogledu na HN je ova odluka došla u zadnjem hipcu i je vezana uz ufanje, da će Kancelarstvo vrijeda otvoriti vrata za prvu tranšu iz ovoga lonca.

Nismo bili euforični — ali veselili smo se ipak, kad je nova tirkizno-zelena Savezna vlada ovu jesen zaključila, da će državnu pineznu potporu za svih šest narodnih grup skoro poduplati na sada 7,9 milijuni eurov godišnje. Moglo se je dogoditi u minuli ljeti i desetljeći da su ovi državni pinezi — kaplje vode na vrući kamen —kvarili i karaktere primateljev ovih pinez, pred svim i onih ki su uvijek imali ćut da su došli prekratko, da su dostali premalo ili uopće ništ iz toga tako slabo napunjenoga „korita“.

Ako i zadnji dani i tajedni opet pojačano govorimo o prikgraničnoj suradnji gradišćanskih Hrvatov i ako se u odredjeni razmaki ponovo spominjemo toga, da smo svi „’z iste vriće“, i ako se toga spomenemo ki su bili oni naši velikani, kim smo se mogli obrnuti na ugarskoj strani granice, kade su nam vrata svenek bila otvorena onda uz brojne druge, stoji najpr u prvom redu Feri Pajrić, školnik u Koljnofu, ravnatelj OŠ, kulturni aktivist prvoga ranga.

Naše štiteljice i štitelji u HRVATSKI NOVINA su u minuli tajedni sigurno jur opazili a najvjerojatnije i uživali u personalnom, dakle uredničkom ali pred svim i sadržajnom proširenju u tiskanom izdanju — s kim smo sada jur u 111. ljetu izlaženja. Samo tih stojedinaest ljet bi svaku i svakoga od nas moglo ispuniti velikim ponosom.

O temi korona, koro­na­kr­i­za, koronapandemija, Covid-19, čistom zaklj­u­čenju (lockdown), čistom ili totalnom zatvaranju (novo­nimški ili novohrvatski: shut­down) svaki i svaka ima ne­što reći. Velik je broj onih, ki su puni razumivanja za vladine mjere i postupke — ali i broj onih ki se uzrujavaju i po­staju sve glasniji i kritičniji u otporu. Zavisi od toga su li bli­ži vladajućim strankam ili bli­ži opozicijskim političkim par­tijam. No, nijednomu nije za­branjeno da sām misli, i nijednoj nigdo ne prepovida da sama ocjenjuje situaciju i da polag svojega zdravoga raz­uma agira i reagira, djeluje na van ili se puvuče iz javnosti.

Kljetu, 2021. ljeta, Gradi­š­će će veliko slaviti 100 ljet postojanja kao naj­mladja savezna zemlja tada nove Republike Austrije. U Ko­ruškoj jur ljetos slavu »100 ljet koruškoga narodnoga gl­a­sovanja“ pri čemu je stanovničtvo u tadašnjoj južnoj Koruškoj po raspadu Austro-Ugarske Monarhije — uz 80 posto nimškoga pred svim i 60 posto, dakle većinom slo­vensko — jasnom većinom od­lučilo da će južna Koruška ostati kod Austrije a ne da će se pripojiti tadašjnoj novostvorenoj kraljevini Slovencev, Hrvatov i Srbov (Shs), ča je pak kašnje, po najprvom po­ku­šajem kolaboracije s Tretim Reichom nastala komu­ni­sti­čka Jugoslavija.

Probudila se je domaća manjinska scena ili se barem zbudja u pogledu na mlade ljude, na narašćaj i u hrvatskoj društvenoj sceni kako u Beču tako i u Gradiš­ću. Ča nas spunjuje s takovim optimizmom? Zač ov srebrni trak na horizontu? Ča je uz­rok ovomu zaufanju? Mogli bi ta novi početak u manji­n­skopolitičkom angažmanu vi­diti u nedavnom postavljanju dvojezičnih seoskih/gradskih tablic u Beču — po inicijativi mladih ljudi u okviru djelokruga Hrvatskoga centra. A pak već nije dugo duralo da se je i Hrvatski akademski klub pojavio sa spodobnom temom najprvo u podcastu u okviru online izdanja NG-a a pak i s pozivom na diskusiju u Kugu u Velikom Borištofu, kade su se hakovci pojačano sadržajno i personalno usi­dri­li i ućaćili u zadnji ljeti.

Polazimo do teze da človik, osoba, čim je prosvi­t­­ljenija (aufgeklärt) i šk­o­lovana, čim već je kulturna a i otvorena prema drugim ljudem i drugomu okružju, tim laglje preuzima i jezik, kul­tu­­ru, način života drugih tim la­glje i brže preuzima i osobine drugih — ljudi, narodnosti i narodov.

A sada minjajmo stranu i polazimo od antiteze, da člo­vik, osoba tim bolje i jače mo­re cijeniti, poštivati svoje, čim čvršća je usidrena u svojem krugu, čim već znam sama o sebi i o svoji i čim bolje je školovana u znanju o sebi i o svoji i čim bolje zna argumen­tirati u korist sebe i svojih.

Ovoljetna proslava povodom 100. obljetnice na­rodnoga glasovanja u Ko­ruškoj 10. oktobra (1920.-2020.) je dopeljalo do nove kvalitete u gledanju na narod­nosnu odn. manjinsku politiku u Austriji. Iako brojni angažirani Slovenci i Slovenke u Koruškoj nisu zadovoljni su očekivali znatno oštrije i jasnije riči pred svim i sa str­a­ne njevoga mladoga zastupni­ka, ki je govorio na ovoj proslavi, more se objektivno us­tanoviti, da je sve prošlo u vr­lo jasnom duhu konsenza, da­kle sporazuma med oficijelnom Koruškom i barem dvimi slovenskimi organizacijami, Zso-om Marjana Stu­r­ma na čijem če­lu sada stoji mladi Manuel Jug, i Sks-om (Skupnost koruških Slovencev) na čelu s Bernardom Sa­dovnikom, u bīti službenim zastupnikom Slovencev po­stavljen od zemaljske vlade Koruške. Nsks na čelu s Valentinom Inzkom, daleko naj­veća organizacija koruških Slovencev, se je ćutio jako zapostavljen, ali je pak požrk­nuo, da ga je službena, tj. socijaldemokratska Koruška ta­ko rivala na stran.