Priznajem da nisam bog-zna kakov prijatelj socijalnih medijov. Priznajem da odbijam da bi javnost morala sve doznati ča pojedinci pišu u svoji mejli i SMS-i odnosno chati. Pravoda i odbijam, da človik bude proziran i oduravam pohlepnost (Geilheit) za senzacijami masmedijov i odlučno sam protiv toga da se bez pomilovanja otkriju sve tajne bilo koga človika. Pravo na intimnost ima i „mali, obični“ človik s ulice ili crikveni dostojanstvenik, bio bi još tako mali i nevažan a kamo li da je uticajan ili se barem drži za takovoga. Pravo na intimnost i dostojanstvo imaju i političari i političarke, gospodarstveniki i gospodarstvenice itd.

Apsolutno odbijam da nekakov moderator ili nekakova moderatorica na televiziji ili na radiju more od koga potribovati da se oprosti, točnije: urednik od političarke ili političara. Odbijam, da imamo u Austriji već od sedam milijuni izbornikov u nogometu, kako i odbijam da imamo već od sedam milijuni sucev u nogometu (Schiedsrichter) a isto tako odbijam da imamo već od sedam milijuni kaznenih sucev (Strafrichter) o ljudi kako u javnom tako privatnom životu. Odbijam bilo kakove -izme pred svim i fašizam i komunizam, nacionalizam i šovinizam…

Bilo nas je u mojoj generaciji puno, ki su se borili zato da već nikada ne smi dojti do oskrunjenja človičjega dostojanstva (Wehret den Anfängen), borili smo se i prosvjedili, da, demonstrirali smo i mi: za manjinska prava, ali i protiv uhodjenja (Beschattung), promatranja i špijuniranja — kako su to činili fašisti katastrofalno i u smrtonosnom opsegu, a kako su to činili komunisti u još katastrofalnijem i još smrtonosnijem opsegu. „Nikada već“ ne samo smo skandirali nego bili i uvjereni da nijednomu ništ ne ide sputa, ča gdo privatno misli i o čemu je uvjeren, ča gdo komu veli ili znamda još gdo komu privatno ča piše.

A sada se vraćamo socijalnim medijam. U medjuvrimenu znamo, da su socijalni mediji znatno uticali na to, da je Donald Trump postao predsjednikom Sjedinjenih Američkih Držav. A otvoreno se sumlja da su tajne službe odlučno uticale na to kako su Amerikanke i Amerikanci birali. Sada velikom vjerojatnošću znamo, da su socijalni mediji, novi mediji odlučno uticali na to kako se je biralo pri minuli savezni izbori u Austriji. Triba optužiti one ki se služu tih socijalnih medijov — ili triba optužiti ta „teleta“ ka se daju manipulirati od tih i medijov i u ti mediji?

Na jednu stranu se od tradicionalnih medijov (punim pravom) očekuje da temelj i to i opširno informiraju — na drugu stranu nepregledan je postao broj onih, ki zagovaraju socijalne medije, čim kraće informacije, prik kih se na ekranu zapravo samo još briše u pretragi za senzacijami. Iz weba se veće ne da brisati!