Principijelno je bezobraznost ako gdo ide rovati u privatnoj pošti, još i službenoj nekoga drugoga ili neke druge. Ista stvar je telefonati a naravno i s SMSi i chati. Oduvijek smo bili protiv„staklenoga“ človika, da se sve doznaje o njemu i njoj, da se ga svliče do gola i još dalje, i da se ga onda i osramoti. A gdo stoji u gaća ovde, on ili ona i svenek nešto krije ča javnost ne bi tribala doznati ni znati, viditi ni čuti. Ovde ide za ljudsko dostojanstvo, ko obavezno triba braniti i čuvati!

S našim slavljenikom se u ovom broju HN pozvaniji bavu i opisuju njegova postignuća na području pedagogije i školstva kao i muzike. U sljedećem je ov slab a svakako i manjkav pokušaj vridnovati djelovanje i angažman Mirka Berlakovića u pogledu na Hrvatsko štamparsko društvo a posebno glede HRVATSKIH NOVIN.

Nije triba ni pažljivo pratiti gradišćansku, austrijsku, europsku, svitsku politiku, ča se dogadja med nami i okolo nas, da se more dostati dojam, utisak: ovo sve teče bez glave i repa, bez ikakove pameti a još manje iskustva a kamo li dalekovidnosti.

Automatski se stavlja pitanje: Gdo je ovde na kormilu, gdo ovo pelja i gdo je od ovih u stanju bilo koga uvjeriti od bilo čega? Toliko puti korišćena krilatica „Dajte dici, mladim komandu polag poznate Grönemeyerove jačke „Kinder an die Macht“ je vrlo atraktivna, moderna i otvorena, velikodušna i perspektivna. Ali ča je ako ide na gusto? Ča su onda dica, mladi u stanju?

Ovo je jako aktualna, preds vim i jako vruća tema, ku triba razmatrati iz različnih pozicijov i gledišćev. Ovde si uzimam pravo da ocrtam ulogu žen, ženskoga svita u mojem privatnom, društvenom i poslovnom djelokrugu, dakle životu.

Velika i glasna buka i u austrijskoj javnosti, jer da Austrija na priliku u prispodobi s Danskom ali pred svim i s Velikom Britanijom i Izraelom nije mogla osigurati dovoljno dozov cipiva protiv koronavirusa na svitskom tržišću. Takova diskusija i navodno zbantovanje, da svitske tvrtke, firme ke proizvodu ovo cipivo, Austriju ne tretiraju fer i da se pošteno ne zgledaju na to da i u ovoj zemlji kanimo imati dovoljno i najboljega cipiva protiv ovoga virusa u svi mogući mutacija. No ne…!!!

Evo, opet jednoč smo se vrnuli na jezik. Povod je opet jednoč pokrenuta diskusija o podučavanju hrvatskoga jezika — ne samo u Gradišću nego i Beču, i inicijativa Konferencije predsjednikov i potpredsjednikov narodnosnih savjetov da bi se manjinski jeziki podučavali i izvan autohtonoga područja daje novo ufanje.

Pročitajući najnovije izdanje lista BURGENLAND KOMPAKT, magazina Zemlje Gradišće, ki četire pute u ljetu informira o zadaća, djelovanju i cilji članov Gradišćanske zemaljske vlade, Zemaljske uprave i Zemaljskoga sabora, se potvrdjuje utisak, ki jur duglje cirkulira unutar zajednice gradišćanskih Hrvatov: ne samo u Koruškoj su se pomirili odredjeni krugi koruških Slovencev, pred svim livičarskih krugov (ZSO) s nimškonacionalnom Koruškom domovinskom službom (KHD), nego i med socijaldemokracijomu Gradišću na čelu s Hrvatskim kulturnim i dokumentarnim centrom (HKDC) bliskim Spu i već konzervativnijim, to znači VP-bliskim Hrvatskim kulturnim društvom (HKD) je došlo do manjinsko političkoga pomirenja.

Nije zapravo već tolerabilno, ča se dogadja u ovoj državi, u koj je jasno nešto trulo, gnjilo. U konkretnom slučaju ide za prozirnost človika. „Stakleni človik“, ki je u prošlosti bio bezbroj puti tema u futuristički romani, apokaliptični prorokovanji budućnosti i upozoravanju od totalitarnih sistemov. Ča imamo od toga držati ako na temelju jedne bilješke i nekom uredskom kalendaru jednoga poduzeća iz 2017. ljeta (natuknica „Kurz“). Državno tužilačtvo počinje pregledjivati, prisluškivati i opservirati a konačno i „provaljivati“ u privatne prostorije nekih ljudi? Kako daleko smo došli, da danas svaki potepuh u nekoj državnoj, točnije rečeno pravničkoj ili ti policijskoj instituciji ima pravo dati nalog da se pretraži čitavi — pazite: cijeli — sms-, chat- i mejl-promet dotične osobe na samo sada nego i ljeta najzad. Kamo smo došli, za Boga miloga!?

Bilo koga svitonazora ili političkoga usmirenja ili uvjerenja su gradišćanski Hrvati u Austriji — ova koronakriza nam je jur jako naškodila a će nam još puno već biti na škodu, pred svim onda ako se slomi ova tirkizno-zelena koalicija. Povijesna je činjenica — a to moraju priznati i črljeni i črni, zeleni, plavi i orandžasti — a predsvim u vjereni pripadniki hrvatske narodne grupe u Austriji: Ova koalicija nam je, zahvaljuju ći pred svim i Zelenim u Saveznoj vladi, doprimila velik korak najpr u smir poboljšanja aktualne manjinske situacije i znatno povišenje sredstav iz saveznoga lonca. Zato su se ljeta i desetljeća dugo borili i hrvatski zastupniki i hrvatske zastupnice u Savjetu za narodne grupe. Pravoda jedni već a drugi nažalost manje a neki uopće ne.

Da je to uprav ljetos na početku jubilarnoga ljeta Gradišća je najvjerojatnije čisti slučaj ali mogli bi to uzeti kao dobar omen, zlamenje odn. predznak za to da se i sjever Gradišća budja u pogledu na hrvatsku rič a tim i samosvist i samopovjerenje. Ča je povod za toliko optimizma? To, da je sada općinski savjet i u Uzlopu na Poljanci jednoglasno odlučio, da će postaviti dvojezične ulične natpise u selu — s črnim načelnikom a ipak uz suglasnost črljenih. Pred već od ljetodan je to bio jednoglasno odlučio općinski savjet u Novom Selu na Hati — s črljenim načelnikom u suglasnosti s črnimi. Sto ljet dugo je duralo, dokle su se grabe zasipale med kršćanskosocijalnimi, kašnje narodnjaki i hrvatofili na jednu a socijalisti, kasnijimi socijaldemokrati i kroatofobi na drugu stranu. Pravoda, tako točno logori nisu bili podiljeni u pitanju hrvatstva, ali u principu su črni bili za a črljeni protiv.