U Domu Europe u Beču hrvatski povjerenik Europske komisije socijaldemokrat Neven Mimica petak, 21. marca je izrazio ufanje, da ćedu prednosti članstva čim prije prepoznati i osjetiti, je rekao kako Hrvatska i Austrija kao dvije ravnopravne članice EU-a imaju „jasan zajednički interes za nastavak suradnje na novoj, višoj razini i na način da se prednosti članstva što je moguće prije u punoj mjeri oćutu i u Hrvatskoj“.

Piramida zdrave hrane je plan, ki nam veli, ča bi tribali jisti svaki, da bi se zdravo hranili. Ona nam pomaže, da si očuvamo zdravlje i kondiciju. Amerikan­sko Ministarstvo po­ljoprivrede je prvu piramidu zdrave hrane objavilo 1992. ljeta, a 2005. su ju poboljšali. Da bi se is­taknuo pozitivan uticaj redovitoga športa na tijelo, je na jednoj strani namoljan špor­taš, ki biži gori po piramidi kot morete viditi na sliki. 

Kad sam još dalekoga 1990. ljeta bio predložio tadašnjemu predsjedničtvu nadregionalno­ga folklornoga ansambla Ko­lo-Slavuj, da je stara dob da si sami stvorimo veliku i važnu kulturnu nagradu za istaknute ličnosti iz naše hrvatske zajed­nice, nije bilo nikakovoga otp­o­ra, a vrijeda se je rodila jasna suglasnost. Malo kasnije sam to pre­dložio i odgovornim u Hrvatskom akdemskom klu­bu i HGKD-u u Beču a samo kratko po tom i hrvatskim društvam u Gradišću: Svi su bili zato, da bi pokrenuli ovakovu nagradu da bi odlikovali naše i ličnosti iz većinskoga naroda, ki su se istaknuli u našem smi­slu. Ipak su neki na početku s­umljali, npr.: znamo li to?, gdo će to dodiliti?, komu će­mo dati?, imamo zaslužnih ličnosti? itd. Za to smo u najkra­ćem času našli rješenje:

To triba biti nagrada ku dodiljuje najviši gremiji koga smo tada bili u stanju formirati, naime »Jour fixe«, ki je kasnije postao Koordinacijski odbor gradišćanskohrvatskih dru­štav i organizacijov. U tom Koordinacijskom odboru smo uspi­li sakupiti i udruge iz Austrije, Češke, Slovačke i Ugarske a — ča je uvijek bio naš problem po raspadu Monarhije — takaj i različne političke i društvene svitonazore.

Moramo imati i nešto, u če­mu mnoge od nas ne razdvaja partijska politika niti različni manjinskopolitički stavi i pozicije. Moramo u čemu pokazati i se dokazati da smo iz „iste vriće“, iako rastrovašeni i pošicani na različni polji, ka su ponekad čemernije a pone­kad i bolje gnjojena zemaljski­mi, saveznimi a u novije i europskimi dotacijami. U pogledu na »Kulturnu na­gradu gradišćanskih Hrvatov« su se na­šli svi i smo se do sa­da još uvijek mogli ujediniti na istaknute ličnosti, ili — kako ov­put — na grupu. I uvijek smo po ponekad i dosta otvoreni di­skusija mogli reći, da su koncem kon­ca svi stali za tom odlukom.