Hajdenjaki su 14. aprila pozvali na prezentaciju novoga izdanja knjižice »Za male i velike«. Uza to su koristili priliku i predstavili različne dičje projekte na hrvatskom jeziku.

Veliki Borištof – Nedilja, 14. aprila je u Kugi u Velikom Borištofu bila posvećena dici. Pod naslovom „Za male i velike” pozvali su Hajdenjaki prijateljsko društvo Poljance iz Vulkaprodrštofa k sebi da bi predstavili postojeću digitalnu ponudu za dicu na hrvatskom jeziku. A ta je u medjuvrimenu prilično velika.

Kad je koronapandemija početkom 2020. ljeta onemogućia društveno djelovanje, je bila i dostupnost hrvatske ponude za dicu jako ograničena. Vrijeda po zatvaranju javnoga života, počele su prve inicijative. Prvo na privatnom ekranu se je pojavila Julija Kornfeind na YouTube-kanalu Jačiti – igrati – govoriti – tamburati pod pokroviteljstvom Poljancev i DOGH-a. Vrijeda potom su Hajdenjaki imali sličnu ponudu za dicu, ku je moderirala Nina Buranić. Ponuda je med drugim bazirala i na knjižici „Za male i velike”, zbirka dičjih jačak, igar i tancev, ka je po prvi put izašla 2015. ljeta.

2023. je knjižica doživila svoje drugo, prošireno izdanje. Ovo su Hajdenjaki sada skupa s drugom ponudom za dicu predstavili u Kugi. „Dica su danas digital natives”, rekla je nadzornica za hrvatsko školstvo Karin Vukman-Artner u razgovoru s moderatoricom Silvijom Degendorfer, ka je peljala kroz program. Vukman-Artner se je sama jur mogla osvidočiti o programu Hajdenjakov, kada je dolnjopuljanska folklorna grupa sa svojim programom pohodila čuvarnicu u Cogrštofu.

Hajdenjaki naime od prošloga ljeta nudjaju pedagoški izdjelani program za čuvarnice, ki dura 50 minut. Ovim programom je grupa lani putovala po sridnjem, ljetos po sjevernom Gradišću. Pred prvim tancem narašćaja Hajdenjakov je i sadašnja predsjednica Marica Zvonarić još jednoč istaknula važnost narašćaja za grupu.

Zvonarić je naime opet oživila narašćajnu grupu. 16 jako živih divičic u nošnja je pokazalo tance i igre, ke su i popisane u knjižici Za male i velike. Knjižice su izdjelale Doris Ferenczy, Jelka Perušić, Katarina Grabner i Katarina Hudić-Ackerler.

Za prošireno izdanje je bio odgovoran Kristijan Karall. Vezano u novom obliku i većem formatu postoju uz jačke sada i akordi za pedagogice ili roditelje kot i qr-kodi, ki peljaju na 35 snimljenih jačak kot i na karaoke-verziju. Knjižica da se ovako da laglje hasnovati u čuvarnici i osnovnoj školi, a i roditelji, ki ne znaju jačke ili čitati note moru poslušati i ovako s dicom naučiti jačke. Jačke su pobožnoga ili narodnoga karaktera, moru se jačiti na različne prigode i se moru koristiti u različni igra.

Hajdenjaki su za svoju prezentaciju i pozvali druga društva, ka djelaju dobrovoljno na hrvatskoj ponudi za dicu. Uz male Hajdenjake nastupili su i mladi Poljanci. Poljanci, ki isto tako jur desetljeća nudjaju narašćajnu grupu, ka u medjuvrimenu posredjuje i jačke i jezik i tance, su predstavili jačke i koreografiju Seljančica malena.

Usko povezano s djelovanjem Poljancev je i nova dičja serija na gradišćanskohrvatskom jeziku Bobac i Bobica, ku je produciralo društvo DOGH. Prva sezona obljubljene madjarske dičje emisije ima 13 epizodov, DOGH bi rado i u budućnosti izdao daljnje sezone o pužu Bobcu i puzipavu Bobici. Kako se more djelovanje najbolje podupirati, pita moderatorica Degendorfer. „Abonirati kanal”, odgovori Angelika Kornfeind, jedna od odgovornih u DOGH-u i kod Poljancev.

S ukupno 44 dičjimi knjigami je madjarsko društvo UMIZ sigurno jedno od najaktivnijih u manjinskoj sceni. Čuvarničarka Katarina Dowas je u Kugi predstavila tro- ili četverojezična izdanja i čisto novu platformu za učnju jezikov. Gradišćanskohrvatski je isto uključeno u ponudi.

Predsjednik HKD-a Stanko Horvat je predstavio dičji CD Leti, leti zmaj, ki je lani izašao. Druge produkte društav, knjige, priručnike i CD-e su zastupnice i zastupniki različnih hrvatskih društav po prezentaciji ponudili na malom sajmu.

Hajdenjaki su priredili nediljno otpodne u znaku dice i pred svim i za roditelje. Skoro isključivo hrvatska priredba je i na već kom mjestu apelirala na svist obitelji i na to, koliko važno bi bilo, da se pomina po hrvatsku. Kako veselo more biti daljedavanje jezika pokazali su mali Hajdenjaki i mladi Poljanci skupa sa svimi uključenimi, kad su si na konac vozili vlakom i jačili Ču, ču, ču se vozi vlak.

TG