Kad sam još dalekoga 1990. ljeta bio predložio tadašnjemu predsjedničtvu nadregionalnoga folklornoga ansambla Kolo-Slavuj, da je stara dob da si sami stvorimo veliku i važnu kulturnu nagradu za istaknute ličnosti iz naše hrvatske zajednice, nije bilo nikakovoga otpora, a vrijeda se je rodila jasna suglasnost. Malo kasnije sam to predložio i odgovornim u Hrvatskom akdemskom klubu i HGKD-u u Beču a samo kratko po tom i hrvatskim društvam u Gradišću: Svi su bili zato, da bi pokrenuli ovakovu nagradu da bi odlikovali naše i ličnosti iz većinskoga naroda, ki su se istaknuli u našem smislu. Ipak su neki na početku sumljali, npr.: znamo li to?, gdo će to dodiliti?, komu ćemo dati?, imamo zaslužnih ličnosti? itd. Za to smo u najkraćem času našli rješenje:
To triba biti nagrada ku dodiljuje najviši gremiji koga smo tada bili u stanju formirati, naime »Jour fixe«, ki je kasnije postao Koordinacijski odbor gradišćanskohrvatskih društav i organizacijov. U tom Koordinacijskom odboru smo uspili sakupiti i udruge iz Austrije, Češke, Slovačke i Ugarske a — ča je uvijek bio naš problem po raspadu Monarhije — takaj i različne političke i društvene svitonazore.
Moramo imati i nešto, u čemu mnoge od nas ne razdvaja partijska politika niti različni manjinskopolitički stavi i pozicije. Moramo u čemu pokazati i se dokazati da smo iz „iste vriće“, iako rastrovašeni i pošicani na različni polji, ka su ponekad čemernije a ponekad i bolje gnjojena zemaljskimi, saveznimi a u novije i europskimi dotacijami. U pogledu na »Kulturnu nagradu gradišćanskih Hrvatov« su se našli svi i smo se do sada još uvijek mogli ujediniti na istaknute ličnosti, ili — kako ovput — na grupu. I uvijek smo po ponekad i dosta otvoreni diskusija mogli reći, da su koncem konca svi stali za tom odlukom.
U pogledu na »Kulturnu nagradu gradišćanskih Hrvatov« smo mogli ujediniti sve, a zato je ova nagrada važna i za sama društva i organizacije, a na temelju toga još čuda važnija za dobitnike, jer: dostali su nagradu od svih. To znači, da sve organizacije cijenu, poštuju i dodiljuju nagradu za zasluge dotičnih dobitnikov.
Samo je dosljedno iz do sada rečenoga, da izrazim veselje a pred svim i zadovoljstvo, da je ovput Martin Ivančić laudator za dobitnike »Kulturne nagrade gradišćanskih Hrvatov« za 2013. ljeto. Svi smo bili istoga mišljenja u pogledu na Bruje — a uz malo truda i već volje mogli bi s tim konsenzusom nastaviti u već kom drugom pogledu. Konačno ide za nas, i cilj nam je svim jedan tr isti: opstanak jezika, kulture a ne zadnje i identiteta kao gradišćanski Hrvati, poštivajući, naravno, dotičnu domicilnu zemlju ili državu. Lojalni smo državljani svoje zemlje i države — ali ujedinjuje nas ipak to skupno hrvatsko, a to želji izraziti ova nagrada: i duhovno i materijalno.
Skulptura, ka se dili kao nagrada — ljetos jur po deseti put, i to je jur mali jubilej — umjetničko djelo je našega vjerojatno najpoznatijega kipara Tome Rešetarića i kaže pet skučenih, zgnjavljenih tijel i glav, ke gledaju u višinu. Simbol su za pet naših dijalekatskih pokrajin (Hati, Poljanci, Dolinji, Štoji i Vlahi), ali ujedno su i simbol za pet narodnih grup u Gradišću: za Hrvate, Nimce, Rome, Ugre i Židove, a ne na zadnje i za pet držav (po abecedi): za Austriju, Češku, Hrvatsku, Slovačku i Ugarsku.
Za dodiljenje glavni je kriterij iz cijeloga kataloga, rastera: vidljivo, dugotrajno djelovanje u korist gradišćanskohrvatske zajednice — s pogledom u prošlost ali naravno i s očekivanjem za budućnost.
Od 1991. ljeta se dodiljuje »Kulturna nagrada gradišćanskih Hrvatov« onim ljudem, ki djeluju na korist hrvatskoga jezika, kulture kao i identiteta ove narodne grupe.
Koordinacijski odbor je prilikom Dana mladine početkom septembra 2013. ljeta u Bandolu jednoglasno odlučio, da će Brujem dodiliti »Kulturnu nagradu gradišćanskih Hrvatov« za 2013. ljeto. S tim Bruji stoju u jednom redu s dosadašnjimi dobitniki ove najviše i najveće naše nagrade:
- U 1991. ljetu čašćen je kao prvi i odlikovan ovom »Kulturnom nagradom« etnokoreolog i koreograf dr. Ivan Ivančan (†) iz Hrvatske. Nagrada mu je dodiljena na predlog folklornoga ansambla Kolo-Slavuj, ki je to ljeto slavio 20. obljetnicu utemeljenja. Ivan Ivančan je postavio sve skupa osam gradišćanskohrvatskih koreografijov (za Kolo-Slavuj i za Tamburicu Uzlop).
- U ljetu 1992. ovom nagradom odlikovana je književnica i pjesnikinja kao i dramatičarka i režiserka Ana Šoretić iz Cogrštofa. Ana Šoretić je pokrenula suvrimenu kazališnu scenu u svojem domaćem selu i je utemeljila kazališnu grupu. Uz nekoliko svojih knjig je autorica monografije o poznatoj slikarici sr. Elfriede Ettl i je objavila monografiju o slikaru Rudolfu Klaudusu.
- i 4. U ljetu 1993. odlikovane su dvi zaslužne osobe i istaknute ličnosti gradišćanskih Hrvatov. Dijecezanski biškup ddr. Štefan László (†) prilikom njegovoga 80. rodjendana i emeritiranja — kao i prof. Feri Sučić (†) prilikom 75. rodjendana i izdavanja prve CD-ploče s Tamburicom Klimpuh.
- U 1996. ljetu je ovo odlikovanje primio prof. dr. Augustin Blazović (†), benediktinac za njegove zasluge u vezi s književnošću (drame i pjesme).
- U 1999. ljetu je odlikovan dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Hazu dr. Nikola Benčić za njegovo sveukupno kulturološko, znanstveno i istraživačko djelo.
- U 2004. ljetu jezikoslovac mr. Ivo Sučić. Glavni je urednik prve znanstvene »Gramatike gradišćanskohrvatskoga jezika« kao i suautor gradišćansko-hrvatsko-nimškoga rječnika (1991.). Ivo Sučić je i prevoditelj trih dičjih knjig i brojnih igrokazov.
- U 2010. ljetu je ovu nagradu primio kompozitor prof. Štefan Kočiš, ki je svojim istraživačkim i skladateljskim djelovanjem vrlo i nezaboravno obogatio muzičku povijest a tim i kulturnu scenu Gradišća a u posebnom i gradišćanskih Hrvatov.
- Za 2012. ljeto je mr. Branko Kornfeind odlikovan ovom nagradom. Puno je pokrenuo u korist gradišćanskih Hrvatov ča je od trajne vridnosti i jur duga ljeta ostavlja svoje pozitivne trage i slijede ne samo na očuvanju, nego i daljnjem razvijanju samosvisti i pouzdanosti ove narodne grupe kako u austrijskom dijelu Gradišća tako i u Beču a takaj i kod Hrvatov u Češkoj, Slovačkoj i Ugarskoj. Utemeljio je tamburaške i folklorne grupe na Stinjaki, Novom Selu i Bijelom Selu, pouzdani je pomagač i organizator pri najrazličitiji hrvatski kulturni priredba i se posebno zalaže i za dicu i mladinu, pred svim i u pogledu na vjerski odgoj ali iznad svega i na podučavanje hrvatskoga jezika a takaj i narodnosni opstanak. Dugoljetni je predsjednik Društva za obrazovanje grad. Hrvatov (DOGH).
- Za 2013. ljeto smo s Bruji odlikovali pokret na domaćoj muzičkoj sceni, ka je zaorala diboke brazde u narodno polje za obiljnu sitvu.“
(petar tyran)