Kad sam još dalekoga 1990. ljeta bio predložio tadašnjemu predsjedničtvu nadregionalno­ga folklornoga ansambla Ko­lo-Slavuj, da je stara dob da si sami stvorimo veliku i važnu kulturnu nagradu za istaknute ličnosti iz naše hrvatske zajed­nice, nije bilo nikakovoga otp­o­ra, a vrijeda se je rodila jasna suglasnost. Malo kasnije sam to pre­dložio i odgovornim u Hrvatskom akdemskom klu­bu i HGKD-u u Beču a samo kratko po tom i hrvatskim društvam u Gradišću: Svi su bili zato, da bi pokrenuli ovakovu nagradu da bi odlikovali naše i ličnosti iz većinskoga naroda, ki su se istaknuli u našem smi­slu. Ipak su neki na početku s­umljali, npr.: znamo li to?, gdo će to dodiliti?, komu će­mo dati?, imamo zaslužnih ličnosti? itd. Za to smo u najkra­ćem času našli rješenje:

 

To triba biti nagrada ku dodiljuje najviši gremiji koga smo tada bili u stanju formirati, naime »Jour fixe«, ki je kasnije postao Koordinacijski odbor gradišćanskohrvatskih dru­štav i organizacijov. U tom Koordinacijskom odboru smo uspi­li sakupiti i udruge iz Austrije, Češke, Slovačke i Ugarske a — ča je uvijek bio naš problem po raspadu Monarhije — takaj i različne političke i društvene svitonazore.

 

Moramo imati i nešto, u če­mu mnoge od nas ne razdvaja partijska politika niti različni manjinskopolitički stavi i pozicije. Moramo u čemu pokazati i se dokazati da smo iz „iste vriće“, iako rastrovašeni i pošicani na različni polji, ka su ponekad čemernije a pone­kad i bolje gnjojena zemaljski­mi, saveznimi a u novije i europskimi dotacijami. U pogledu na »Kulturnu na­gradu gradišćanskih Hrvatov« su se na­šli svi i smo se do sa­da još uvijek mogli ujediniti na istaknute ličnosti, ili — kako ov­put — na grupu. I uvijek smo po ponekad i dosta otvoreni di­skusija mogli reći, da su koncem kon­ca svi stali za tom odlukom.

 

U pogledu na »Kulturnu nagradu gradišćanskih Hrvatov« smo mogli ujediniti sve, a za­to je ova nagrada važna i za sama društva i organizacije, a na temelju toga još čuda važnija za dobitnike, jer: dostali su nagradu od svih. To znači, da sve organizacije cijenu, poštuju i dodiljuju nagradu za zasluge dotičnih dobitnikov.

 

Samo je dosljedno iz do sa­da rečenoga, da izrazim veselje a pred svim i zadovoljstvo, da je ovput Martin Ivančić lauda­tor za dobitnike »Kulturne nagrade gradišćanskih Hrvatov« za 2013. ljeto. Svi smo bili istoga mišljenja u pogledu na Bruje — a uz malo truda i već volje mogli bi s tim konsenzusom n­astaviti u već kom drugom p­ogledu. Konačno ide za nas, i cilj nam je svim jedan tr isti: opstanak jezika, kulture a ne zadnje i identiteta kao gradiš­ćanski Hrvati, poštivajući, naravno, dotičnu domicilnu ze­mlju ili državu. Lojalni smo državljani svoje zemlje i države — ali ujedinjuje nas ipak to skupno hrvatsko, a to želji izraziti ova nagrada: i duhovno i materijalno.

 

Skulptura, ka se dili kao na­grada — ljetos jur po deseti put, i to je jur mali jubilej — umjet­ničko djelo je našega vjerojatno najpoznatijega kipara Tome Rešetarića i kaže pet skučenih, zgnjavljenih tijel i glav, ke gledaju u višinu. Simbol su za pet naših dijalekatskih pokrajin (Hati, Poljanci, Dolinji, Štoji i Vlahi), ali ujedno su i simbol za pet narodnih grup u Gradišću: za Hrvate, Nimce, Ro­me, Ugre i Židove, a ne na za­d­nje i za pet držav (po abecedi): za Austriju, Češku, Hrvatsku, Slovačku i Ugarsku.

 

Za dodiljenje glavni je krite­rij iz cijeloga kataloga, rastera: vidljivo, dugotrajno djelovanje u korist gradišćanskohrvatske zajednice — s pogledom u pro­šlost ali naravno i s očekiva­njem za budućnost.
Od 1991. ljeta se dodiljuje »Kulturna nagrada gradišćan­skih Hrvatov« onim ljudem, ki djeluju na korist hrvatskoga jezika, kulture kao i identiteta ove narodne grupe. 

 

Koordinacij­ski odbor je pr­i­likom Dana ml­a­dine početkom septembra 2013. ljeta u Bandolu jednoglasno odlučio, da će Brujem dodiliti »Kulturnu nagradu gradiš­ćanskih Hrvatov« za 2013. lje­to. S tim Bruji stoju u jednom re­du s dosadašnjimi dobitniki ove najviše i najveće naše nagrade:

 

  1. U 1991. ljetu čašćen je kao prvi i odlikovan ovom »Kultu­r­nom nagradom« etnoko­reolog i koreograf dr. Ivan Ivančan (†) iz Hrvatske. Nagrada mu je do­diljena na predlog folklornoga ansambla Kolo-Slavuj, ki je to ljeto slavio 20. obljetnicu utemeljenja. Ivan Ivančan je po­stavio sve skupa osam gra­diš­ćanskohrvatskih koreografijov (za Kolo-Slavuj i za Tamburicu Uzlop).
  2. U ljetu 1992. ovom nagradom odlikovana je književnica i pjesnikinja kao i dramatičarka i režiserka Ana Šoretić iz Cogrštofa. Ana Šoretić je pokrenula suvrimenu kazališnu scenu u svojem domaćem selu i je utemeljila kazališnu gru­pu. Uz nekoliko svojih knjig je au­torica monografije o poznatoj slikarici sr. Elfriede Ettl i je objavila monografiju o slikaru Rudolfu Klaudusu.
  3. i 4. U ljetu 1993. odlikovane su dvi zaslužne osobe i is­taknute ličnosti gradišćanskih Hrvatov. Dijecezanski biškup ddr. Štefan László (†) prilikom njegovoga 80. rodjendana i emeritiranja — kao i prof. Feri Sučić (†) prilikom 75. rodje­ndana i izdavanja pr­ve CD-ploče s Tamburicom Klimpuh. 
  4. U 1996. ljetu je ovo odlikovanje primio prof. dr. Augustin Blazović (†), benediktinac za njegove zasluge u vezi s književnošću (drame i pjesme).
  5. U 1999. ljetu je odlikovan dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umje­t­nosti Hazu dr. Nikola Ben­čić za njegovo sveukupno kulturološko, znanstveno i istraživačko djelo.
  6. U 2004. ljetu jezikoslovac  mr. Ivo Sučić. Glavni je ure­d­nik prve znanstvene »Gramatike gradišćanskohrvatskoga jezika« kao i suautor gradiš­ća­n­sko-hrvatsko-nimškoga rječnika (1991.). Ivo Sučić je i prevoditelj trih dičjih knjig i broj­nih igrokazov.
  7. U 2010. ljetu je ovu nagr­a­du primio kompozitor prof. Štefan Kočiš, ki je svojim istraživačkim i skladateljskim djelovanjem vrlo i nezaboravno obogatio muzičku povijest a tim i kulturnu scenu Gradi­š­ća a u posebnom i gradišćan­skih Hrvatov.
  8. Za 2012. ljeto je mr. Branko Kornfeind odlikovan ovom nagradom. Puno je pokrenuo u korist gradišćanskih Hrvatov ča je od trajne vridnosti i jur duga ljeta ostavlja svoje pozitivne trage i slijede ne samo na očuvanju, nego i daljnjem raz­vijanju samosvisti i pouzdan­o­sti ove narodne grupe kako u austrijskom dijelu Gradišća tako i u Beču a takaj i kod Hrvatov u Češkoj, Slovačkoj i Ugarskoj. Utemeljio je tambu­raške i folklorne grupe na Sti­njaki, Novom Selu i Bijelom Selu, pouzdani je pomagač i organizator pri najrazličitiji hrvatski kulturni priredba i se posebno zalaže i za dicu i ml­a­d­inu, pred svim i u pogledu na vjerski odgoj ali iznad svega i na podučavanje hrvatskoga je­zika a takaj i narodnosni opstanak. Dugoljetni je predsje­d­nik Društva za obrazovanje grad. Hrvatov (DOGH).
  9. Za 2013. ljeto smo s Bruji odlikovali pokret na domaćoj muzičkoj sceni, ka je zaorala diboke brazde u narodno polje za obiljnu sitvu.“

 

(petar tyran)

 

Kategorije