Rijetkokrat mislimo na pr­o­š­lost naše uže domovine Gradišća, nekadašnje zapadne Panonije. Nekada je ona bi­la pojas izmed austrijske granice i rijeke Rabe, politički dio Svetoštefanske zemlje od 1000. do 1921. ljeta. Pred tim u ranom sridnjem vijeku dio Avarske države. Ni da­nas se ne more točno reći ki su bili ti Avari ali se zna da su u njevoj državi u našoj krajini bili Slavi doma. Iz toga vrimena imamo nazive: Uz­lop, Cikleš, Filež, Borištof, Trajštof, Narda, Ča­jta, Vi­n­cjet, Illmitz, Goberling, Grodnau, itd. itd. … nazive rijek: Raba, Rabca, Pin­ka, Lafnic, Ikva, Kerka, ili Pli­ša na Runačkom brigu itd. 

„Jur skoro tridest dani pred Ministarstvom braniteljev ko je nekim čudom izgubilo pridjev „Hrvatskih“ izminju­ju se demons­tranti. Ratniki, umorni od n­epravde, laži, o­b­manov i plj­ačke ku nad hrvatskim narodom vršu i provodu političke elite proistek­le iz komunističkoga sustava. Bez ruk, bez nog, bez o­č­iju u kolica i na štaka prosvjeduju ljudi ki su dali sebe jer ih politika pokušava o­bez­vrijediti i izjednačiti sa dojučerašnjim agresorom. Agresorom čiji pripadniki i dan danas abolirani imaju najve­će položaje u državni institu­cija Hrvatske države, ku ni­su željili, protiv ke su bojevali.“ Ovako argumen­tiraju branitelji-prosvjedniki u Zagrebu.