Gradišćanskohrvatska društva ne kultiviraju jezik. Momentano se ni u Znanstvenom institutu Gradišćanskih Hrvatov (ZIGH), u kom je pred 11-imi ljeti nastala »Gramatika«, jezik ne tretira kot glavni nositelj gradišćanskohrvatske kulture. ZIGH je pred 20-imi ljeti utemeljen s ci­ljem razvijanja jezičnoga korpu­­sa. Danas jedino projekt „Online-rječnik“ ima u fokusu jezik. Država Austrija Institutu nije nare­d­i­la, da se ima skrbiti za je­zik. I tako je ZIGH jedno od mnogih dru­štav, ka se posve­ćuju kulturno­za­bav­no­mu žitku.

ZIGH je obično kulturno društvo
Jezična komisija ZIGH-a je sk­o­ro dvadeset ljet dugo gradila leksik. Sada joj je kapacitet ve­zan uz online-rječnik. Zvana to­ga je ZIGH od elitnoga znanstvenoga istituta nastao obično kulturno društvo, ko se svako ljeto bori za svoju subvenciju. Država prepušća jezičnu politiku bezbrojnim gradišćansko­hrvatskim kulturnim organizacijam, ka zbog pomanjkanja lingvističkih i sociolingvisti­čkih sposobnosti nisu u stanju sis­tematski planirati i razvijati je­zik, da bi ojačao i da bi se proširio u zajednici.

Nije dobro da država ima volontere
Kotrigi kulturnih društav su dobrovoljci iz svih slojev i staližev, ne­iskusni u pogledu na jezik i jezičnu politiku. Falu sociolingvisti. Gradišćansko­hr­va­t­ska društva su ovisna o dobrovoljnom angažmanu ama­­­terov. U zadnji ljeti su ljudi ionako kumaj još pripravni angažirati se. Država iskorišćava dobrovoljne aktiviste za čuva­nje one jezične zajednice, čiji opstanak joj je deseta skrb. Časnimi dobrovoljnimi služba­mi odbornikov si država svako ljeto prišpori velike pineze. Ali danas nije dost zaufati se u do­brovoljno djelo kulturnih dru­štav. Od Austrije se na intern­a­cionalnoj razini naime potribu­je ispunjenje europskoga minimalnoga standarda. Svoju hipoteku ne mo­re odvaliti na ramena dobrovoljcev.

Besmisleni projekti
Država Austrija je utemeljila narodni savjet, u kom se gradi­š­ćanskohrvatska društva svako ljeto boru za subvencije, ke dr­žava manjini stavlja na raspola­ganje. Ali društva nisu u stanju ulagati subvencije hasnovito i smisleno u projekte, ki bi bili potribni za revitalizaciju jezika i jezične zajednice. I tako društva investiraju pineze u neumjesne aktivnosti, od kih jezična zajednica nima hasni. Amateri ne znaju, ča je važno, a država ne evaluira projekte dru­štav. Jedan od najpoznatijih sociolingvistov, Joshua Fishman, veli: „Indeed, the absence of authoritative policy always works in favor of the stronger party and gives rise to a ,no-policy poli­cy’ in many settings througout the world“. I tako je za Gradiš­ćanske Hrvate u A­u­striji od velike ško­de, da jezičnu politiku načinjaju društva, kim država sugerira: „Činte, ča ćete!“

(Agnjica Čenar-Schuster)