Početkom novembra je Zorka Kinda-Berlaković stupila u mirovinu kao namješćenica na Slavistiki u Beču. Gradišćanskohrvatske vježbe pelja ljetos ada na daljinu Katarina Tyran, u medjuvrimenu profesorica u Helsinkiju. Da će Slavistika u Beču ostati prez osoblja sa težišćem na jednu od svojih slavskih manjin se je gledajući razvitak prošlih ljet moglo očekivati, razumljivo nekako nije – Austrija ima četire autohtone slavske manjine, a najveća Slavistika, stručno mjesto za proučavanje slavskih temov, nima nikakovo težišće o nji.

Prošli tajedan nudjao je bezbroj mogućnosti, kade su ili kade bi gradišćanske Hrvatice i Hrvati tribali nastupiti kao oficijelna manjina. Kongres FUEN-a, sve priredbe i tiskovne konferencije u vezi s Peršmanovom dvoru, itd. Na sastanki s drugimi manjinami iz drugih držav, začudjene reakcije su uvijek kod iste točak iste. Vi nimate službeni gremij? Vi nimate glavnu ustanovu? Da, mi toga nimamo. Bilo je pravoda i u povijesti i u novije vrime različnih pokusov kako stvarati krov za gradišćanske Hrvatice i Hrvate. Zaistinu uspješan nijedan pokus nije bio. HKD u Gradišću je još najbliže došao kakovoj vrsti krovne organizacije, kad je u svakom selu osnovao seoske grupe. Danasdan postoji od tih jako čuda na papiru. Zaistinu aktivno djelovanje more dokazati samo šakica tih sekcijov.

U Koruškoj su do sada nepoznati opet jednoč morali pomazati seoske table. Osam dvojezičnih tablov u bliskoj okolici Peršmanovoga dvora, ki je od sumljive policijske akcije u ljetu na glasu, je kratko vrime zgubilo svoje slovensko ime. Gdo je kot ja načinio falingu, da je otvorio komentare pod objavami javnopravnih medijev, ta je bio opet jednoč konfrontiran s pitanjem: Zač uopće tribamo dvojezične table? Prije nego će se ovde argumentirati s poznatimi manjinskimi pravi i Državnim ugovorom, moglo bi se jednostavno reći: Ar je to ime sela/grada.

6. septembra 2027. – ov datum je stao debelimi slovami na papiru u Neutolu. Ovoga dana kanu aktivistice i aktivisti oko Školskoga društva Rešetarić i Hrvatskoga centra otvoriti prve razrede Hrvatske škole u Beču. Dokle je tako daleko, triba još svega riješiti. Pred svim pitanja financiranja i političke volje ćedu biti izazovi dojdućega ljeta. Predsjednica nositeljskoga Školskoga društva Rešetarić Gabriela Novak-Karall koristila je vrlo zanimljive metode za svoje predavanje. Pomoću takozvanoga mentimetra mogli su sudionice i sudioniki anonimno odgovoriti na nje pitanja. A recimo ovako: odgovori su bili jako različni. Gdo se triba zalagati za školstvo u Beču?

Ov vikend organizira Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću opet jednoč forum zajedno za predstavnice i predstavnike hrvatskih društav i organizacijov i vratio se ovom priredbom u svoju sridnjogradišćansku “zipku”.

U Neutolu će ada opet jednoč isti ljudi diskutirati, kako se bolje akordirati jedan s drugim - gledeć na redovite istovrimene priredbe i skoro pa iste projekte različnih društav je jasno, da je onde čuda potencijala za diskusiju. Za projekte za dojduće ljeto je ali inako opet jednoč svejedno, jer su se molbe za podupiranje narodnih grup jur morale u septembru postaviti.

Prošli tajedan je bio rok za postavljanje molbov kod Saveznoga kancelarstva (BKA). Organizacije hrvatske narodne grupe moru se onde naticati za podupiranja, odlučuje o tom Savjet za hrvatsku narodnu grupu, ada od BKA-a imenovana grupa Hrvatic i Hrvatov. U ti odredjeni krugi počela je ada diskusija, koliko smi ki projekt stati i koliko uticaja ima zaista za narodnu grupu.

Ov petak, 26. septembra je takozvani Dan jezikov. Europa odnosno Europska unija svečuje raznolikost jezikov. Ta je još prilično velika: 6.500 jezikov je na svitu – broj bi se mogao raspoloviti u budućnosti, opominjaju stručnjakinje i stručnjaki. Zato bi se tribala minjati svist o jeziki. 26. septembra se obično predstavljaju jeziki u škola – tako i čuda puti naš gradišćanskohrvatski jezik. Ovisno o tom koga pitamo, ga vidimo samostalnim jezikom ili ipak varijantom velikoga hrvatskoga korpusa ili ipak mišavinom jednoga ter drugoga.

Za susret panonskih knjižničarov u slavonskoj Požegi (vidi str. 11) bilo je teško preporučiti ljude iz gradišćanskohrvatske zajednice. Zač? Jednostavno je malo ljudi, ki se bavu knjižnicami i arhivi. Ili drugimi riči: Knjižičarsko područje je u Gradišću jako zanemareno.

Po jako zaspanom akcionističkom ljetu, se ov vikend javljaju veljek dvi važne priredbe. Dokle petak navečer počinje Dan mladine u Jandrofu, se u Velikom Borištofu spominja na postavljanje dvojezičnih tablic, glavnoga hakovskoga akcionizma u 1980-i i 1990- i ljeti na Danu mladine.

Svi se spominjamo na legendarnu sliku ondašnjega kancelara Wolfganga Schüssela s flošom na glavi. Pretpostavljam, da si ju danas već ne bi bio dao staviti na glavu. Hakovska predsjednica Silvija Rešetarić ončas nije dohadjala na postavljanje i objavila obrazloženje u Novom glasu – preveć inscenacije. Lidija Novak je prošli tajedan u Novom glasu našla dobre riči.

Jedan cijeli tajedan je za školarice i školare prošao u školi. To je obično to vrime kada se pitamo, koliko dice pohadja hrvatsku nastavu, koliko dice ide u dvojezične osnovne škole, koliko dice uopće ne more pojti u više škole s hrvatskom nastavom i pravoda pitanje, koliko pedagogic i pedagogov s hrvatskom izobrazbom fali ili sidi u nimški škola, ar njihovo prebivališće ne odgovara tim mjestam, kade bi bilo čuda pedagoškoga personala potribno.