Iz manjinskopolitičke perspektive nam je ov konac augusta, drugačije velika ljetna škulja, doprimio već ča neočekivanoga. Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj namjerava isključiti HKD Jandrof, ar se ne drži pravil saveza. Medjutim govori savezna ministrica odgovorna za narodne grupe Claudia Plakolm o austrijskom Savjetu za narodne grupe, da su predsjedniki Savjetov inako uvijek informirani a to u redoviti sastanki.

Kad gledam sve slike s odmora, vidim sve goste po stari hiža i pune feede s morjem, jiliši i prijateljicami, me jako zabavlja, kako se je mogla pokrenuti debata o punom zaposljenju uprav u to vrime ljeta.

Činjenica je, u Austriji broj nepuno zaposlenih se nahadja na drugom mjestu u EU-u. A broj raste. Samo u Nizozemskoj još već ljudi djela na nepunom zaposljenju. U Austriji je to 2024. ljeta bilo kih 30% zaposlenic i zaposlenikov. Prvenstveno su to zaposlenice. Malo već od 50% žen ne djela u punom zaposlenju. O nepunom zaposljenju govorimo, kada se djela manje od 40 uri odnosno uri, ke su zapisane u kolektivnom ugovoru.

Ljetna škulja – sad smo oficijelno u njoj – bi zapravo dala očekivati komentare o bezbrižni pitanji, ali zadnje tajedne su opet doprimili na površinu neke osnovne diskusije, ke su jur vijeke stare. To je veliko pitanje o pitanju pisanja etnonima g/Gradišćanski Hrvati i svih dodatnih mogućnosti na nimškom jeziku.

Odrasla u čuvanom Gradišću – kade su trenutno najveći problemi, kako se sami zovemo (gradišćanski Hrvati, Gradišćanski Hrvati i/ili Hrvati u Gradišću – a ista diskusija još jednoč po nimšku) ili kako se pravilno dekliniraju imena kot Mirko – sam se jur uvijek čudila borbenosti Slovenkov i Slovencev. Gradišće sa svojom nemarnošću za manjine odnosno narodne grupe ne čini ništ za nje, ali isto ništ protiv njih.

U Koruškoj je situacija (dugo) bila drugačija – čisto drugačija. Za vrime nacionalsocijalizma ali i potom u Drugoj republiki – mislimo samo na Ortstafelsturm.

Ljeto je, opet je vruće, polovica ljudi je nedostupna – ov tajedan bi bio peldodavni primjer za takozvanu ljetnu škulju.

Dobro, da se je bivši ministar obrane i športa Darabos spominjao, da bi se i on mogao priključiti protestu protiv skraćenja subvencijov za narodne grupe. Čemerni ili dobri hipac? Mjesta u mediji je dost, opaziti se nek mora. Bilo kako bilo, do konca augusta ne tribamo očekivati velike reakcije.

Ov naslov je jur koč bio na ovom komentaru. Ako se manjinska politika jur oprašćala u ljetnu pauzu, onda daje muzička scena barem hrpu za komentiranje. Komentirati muziku je pravoda hakljiva stvar. Slušati muziku, pojti na koncerte, zibrati muziku za festivale se na prvi pogled čini kot apsolutno nespleten posao. Pol milioni ljudi kod koncerta Thompsona u Zagrebu, upitljive teritorijalne himne u štajerskom zemaljskom zakonu, bezbroj (subvencioniranih) koncertov s uvijek različnimi izbori po cijelom Gradišću. O ovi tema samo iz pozitivnoga kanimo govoriti.

Prije nego je počela ljetna pauza u politiki je zemaljski sabor još jednoč bio pozornica za narodne grupe. Pokidob se to rijetko stane, je zanimanje bilo probudjeno. Skoro uru govornoga vrimena su posvetili „našim narodnim grupam” i „živoj mnogovrsnosti” i to prez obzira na to, je li je govorio zastupnik SP-a, Zelenih, VP-a ili FP-a.

Kratkovidna politika škodi fragilnim sistemom, mislimo samo na okoliš, a isto tako na sisteme ugroženih jezikov – plani, ako uopće postoju, po peti ljeti vladine periode obično po ovakovom kratkom vrimenu stopr po prvi put rodu, dokle opet skrsnu u ladica (vidi na primjer jenišku na- rodnu grupu iz prošle periode).

Šaca se, da u Europi živi kih 100 milioni ljudi, ki su dijel kih 340 autohtonih manjin. U Europskoj uniji postoji zvana toga kih 60 regionalnih jezikov, kimi govori kih 40 milioni ljudi. Ovim brojem i grupam slišu i gradišćanske Hrvatice i Hrvati.

Dvi organizacije njih, ada Hrvatsko kulturno društvo i Hrvatski centar u Beču, su i dio FUEN-a, Federacijske unije europskih narodnosti. Ta FUEN je nedavno na Europskom sudu pravde izgubio i potvrdio odluku Europske komisije. Ta naime ne predlaže nikakove pravne akte temeljene na Europskoj gradjanskoj inicijativi Minority safepack inicijative. Ako se gdo još spominja 2017. i pred svim 2018. ljeta su ljudi sabirali potpise za MSPI – čuda drugih manjin širom Europe je bilo još znatno uspješnije - i koncem konca je kih 1,2 milioni ljudi potpisalo ovu gradjansku inicijativu.

Prošli tajedan nudio je nažalost već mogućnosti za premišljavanje o zgubitku kulture. Kad se već ili manje istovrimeno na televiziji moglo gledati, kako se cijeli brig sruši na malo švicarsko selo, bolilo je srce i iz daljine. A iz najbliže blizine je nekoliko ljudi moglo gledati, kako prvo strijela udira, a potom užge krov stinjačkoga seoskoga muzeja. U medjuvrimenu je barem za Švicarsku jasno, da je odron kamenja i leda prouzrokovan minjanjem klime. A i za Austriju valja, da ćemo u budućnosti morati živiti sa čim jačimi ekstremi.