U medjuvrimenu je nastala tradicija. Kada-tada početkom oktobra se održava Forum Zajedno. Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću je pred nekolikimi ljeti preuzelo tu inicijativu i organizira za sva društva gradišćanskohrvatske zajednice združena u Koordinacijskom odboru dva dane skupnoga Foruma pod profesionalnim peljanjem, ki neka daju nove impulse za djelovanje u dojdućem ljetu. Dobro tako.

Vidljivost je takova važna natuknica, ka je u prošli ljeti nastala sve važnija. Osebujno rado diskutiramo o važnosti vidljivosti jezikov narodnih grup. To je zaista važno, ar ta vidljivost je bila obično rijetka pojava ovde kod nas u Gradišću. Novi Dom narodnih grup je sad pokazao, da tako ča more funkcionirati i u javni zgrada. Da je skoro sve napisano na četiri jeziki Gradišća je za gradišćanske prilike apsolutna novost. Smimo se ufati, da ćedu i druge javne institucije slijediti. Predstavite si nek, kako bi se s jeziki moglo igrati na javni zgrada Gradišća.

I opet se jednoč približava Dan jezikov. Ov europski dan se svečuje 26. septembra, a to od 2001. ljeta. Ideja je, da se pokaže bogata jezična mnogovrsnost Europe, ka se mora podupirati i čuvati, a isto da se podupira većjezičnost kroz cijeli žitak za interkulturni dijalog. Ada postojeći jeziki se neka čuvaju i ljudi neka budu animirani, da uču nove jezike.

Ljetošnji Dan jezikov će opet biti povod za škole, da prezentiraju svoje jezike, da tancaju i jaču, priredjuju ručenje i pokažu, koliko jezikov dica znaju.

20. septembra je opet jednoč rok za molbe za Savezno kancelarstvo. Otkad su drugi u Austriji dostupni lonci bili skraćeni je takozvano podupiranje za narodne grupe za austrijska društva opet glavna resursa financiranja, a istovrimeno i zrcalo budućega djelovanja.

U prošlom izdanju moglo se je čitati intervju s predsjednikom Savjeta za hrvatsku narodnu grupu Haraldom Ladićem. Pritisak ljudi za bolje obrazovanje da još nije uptio.

A tužna istina je. Roditelji, ki se glasno zalažu za dvojezično obrazovanje bar kade u Gradišću se moraju iskati povećalom. Postoju pravoda hvalevridni pojedinci, kade školarica ili školar zimlje na se duži put ili ide morebit otpodne još i u drugu školu, da se more učiti hrvatski jezik.

Po 103. put organizirao je Hrvatski vikarijat koncem augusta Shodišće gradišćanskih Hrvatov u Celje. Da su hrvatska zajednica iz Zapadne Ugarske jur prije hodočastila u ovo marijansko svetišće u Štajerskoj dokazuju brojne slike, dijelom i pismeni dokumenti. Organizirano hrvatsko shodišće je od samoga početka bilo jako obljubljeno, Martin Meršić u svoji spominki lipo piše, kako su se napunili vagoni za prvo shodišće po objava u novina.

Da gradišćanski Hrvati u Austriji od odlaska živih subvencijov nimaju već nijedne osobe, ka je javno zaposlena je zapravo svim ne-Austrijancem, koč i samim Austrijancem, nerazumljivo odnosno nevjerojatno. I gradišćanski Hrvati u Madjarskoj i Slovačkoj i najveći dio manjin u susjedni država imaju svoje institucije, za čije financiranje ne tribaju svako ljeto na novo brigati.

Je ljudi, ki po trećem vrućinskom valu u ovom ljetu i sad pri 30° Celzijevih još uvijek govoru o tom, da su ljeta jednostavna vruća. Ufanje drži človika i neka se nek ispuni izjava ministarstva okoliša, da je ovde govor o iznimnom ljetu. Istraživateljice i istraživatelji klime imaju pravoda drugo mišljenje. Dokle se ne smanjuju uzročniki stakleničkoga efekta, donjek se neće stabilizirati porast temperature. Zbog položaja se trenutno očekuje za Austriju porast temperature od 3,5°C. Ki ne vjeruje, da se ova razlika ćuti, neka jednostavno sada jur povišuje temperature u stanu i neka uživa.

Kad je došla vist o smrti Mirka Berlakovića, veljek je bilo jasno da se ov komentar mora baviti ostavšćinom na daleko poznatoga učitelja i kulturnoga djelatnika. Knjiga Naš Mirko naime daje zanimljiv uvid u Berlakovićev dugi i plodni život, a istovrimeno u probleme, uspjehe i povijest gradišćanskohrvatske scene prošlih 60 ljet. A pri tom će svakoj generaciji, a i grupi ča drugoga ostati u spominku. To more biti na području tamburaške muzike, na vjerskom polju ili na školskom.

Ljetna škulja ljetos još nije bila i vjerojatno i već neće biti. Po Zakonu o narodni grupa je sad u Hrvatskoj konstituiran prvi Savjet mladih Hrvatov. Ovo savjetodavajuće tijelo je Hrvatska vlada ljetos po prvi put sazvala. Gradišćanski Hrvati su direktno s četirimi mjesti, dvoja iz Austrije i po jedno iz Madjarske i Slovačke, a indirektno s jednim mjestom za Moravske Hrvate dobro zastupani. Da su mladi uključeni u političke procese i da se tako uču i brusu vlašće postupanje, nije ništ novoga. Ipak je važan znak za vidljivost i postojanje zainteresiranih mladih. A za pesimiste je morebit i važan znak, da je i mladih gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, ki odlično govoru i gradišćanskohrvatskim i standardnim jezikom. U ovom povijesnom prvom savjetu zastupaju gradišćanskohrvatske interese Aleksandar Vuković, Dorica Zvonarić, Karmela Pajrić i Miško Maas, ki je zbog starosne granice od 30 ljet preuzeo funkciju od Kristijana Maschkana. Gledeć angažman i prošle pozicije, najveći dio njih ima jur neko znanje i užu vezu gradišćanskohrvatskoj zajednici. Biti savjetnica ili savjetnik more biti dobra vježba za buduće pozicije u nasi društvi, ka navodno išću na sve strani.