Ov petak, 26. septembra je takozvani Dan jezikov. Europa odnosno Europska unija svečuje raznolikost jezikov. Ta je još prilično velika: 6.500 jezikov je na svitu – broj bi se mogao raspoloviti u budućnosti, opominjaju stručnjakinje i stručnjaki. Zato bi se tribala minjati svist o jeziki. 26. septembra se obično predstavljaju jeziki u škola – tako i čuda puti naš gradišćanskohrvatski jezik. Ovisno o tom koga pitamo, ga vidimo samostalnim jezikom ili ipak varijantom velikoga hrvatskoga korpusa ili ipak mišavinom jednoga ter drugoga.

Za susret panonskih knjižničarov u slavonskoj Požegi (vidi str. 11) bilo je teško preporučiti ljude iz gradišćanskohrvatske zajednice. Zač? Jednostavno je malo ljudi, ki se bavu knjižnicami i arhivi. Ili drugimi riči: Knjižičarsko područje je u Gradišću jako zanemareno.

Po jako zaspanom akcionističkom ljetu, se ov vikend javljaju veljek dvi važne priredbe. Dokle petak navečer počinje Dan mladine u Jandrofu, se u Velikom Borištofu spominja na postavljanje dvojezičnih tablic, glavnoga hakovskoga akcionizma u 1980-i i 1990- i ljeti na Danu mladine.

Svi se spominjamo na legendarnu sliku ondašnjega kancelara Wolfganga Schüssela s flošom na glavi. Pretpostavljam, da si ju danas već ne bi bio dao staviti na glavu. Hakovska predsjednica Silvija Rešetarić ončas nije dohadjala na postavljanje i objavila obrazloženje u Novom glasu – preveć inscenacije. Lidija Novak je prošli tajedan u Novom glasu našla dobre riči.

Jedan cijeli tajedan je za školarice i školare prošao u školi. To je obično to vrime kada se pitamo, koliko dice pohadja hrvatsku nastavu, koliko dice ide u dvojezične osnovne škole, koliko dice uopće ne more pojti u više škole s hrvatskom nastavom i pravoda pitanje, koliko pedagogic i pedagogov s hrvatskom izobrazbom fali ili sidi u nimški škola, ar njihovo prebivališće ne odgovara tim mjestam, kade bi bilo čuda pedagoškoga personala potribno.

Iz manjinskopolitičke perspektive nam je ov konac augusta, drugačije velika ljetna škulja, doprimio već ča neočekivanoga. Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj namjerava isključiti HKD Jandrof, ar se ne drži pravil saveza. Medjutim govori savezna ministrica odgovorna za narodne grupe Claudia Plakolm o austrijskom Savjetu za narodne grupe, da su predsjedniki Savjetov inako uvijek informirani a to u redoviti sastanki.

Kad gledam sve slike s odmora, vidim sve goste po stari hiža i pune feede s morjem, jiliši i prijateljicami, me jako zabavlja, kako se je mogla pokrenuti debata o punom zaposljenju uprav u to vrime ljeta.

Činjenica je, u Austriji broj nepuno zaposlenih se nahadja na drugom mjestu u EU-u. A broj raste. Samo u Nizozemskoj još već ljudi djela na nepunom zaposljenju. U Austriji je to 2024. ljeta bilo kih 30% zaposlenic i zaposlenikov. Prvenstveno su to zaposlenice. Malo već od 50% žen ne djela u punom zaposlenju. O nepunom zaposljenju govorimo, kada se djela manje od 40 uri odnosno uri, ke su zapisane u kolektivnom ugovoru.

Ljetna škulja – sad smo oficijelno u njoj – bi zapravo dala očekivati komentare o bezbrižni pitanji, ali zadnje tajedne su opet doprimili na površinu neke osnovne diskusije, ke su jur vijeke stare. To je veliko pitanje o pitanju pisanja etnonima g/Gradišćanski Hrvati i svih dodatnih mogućnosti na nimškom jeziku.

Odrasla u čuvanom Gradišću – kade su trenutno najveći problemi, kako se sami zovemo (gradišćanski Hrvati, Gradišćanski Hrvati i/ili Hrvati u Gradišću – a ista diskusija još jednoč po nimšku) ili kako se pravilno dekliniraju imena kot Mirko – sam se jur uvijek čudila borbenosti Slovenkov i Slovencev. Gradišće sa svojom nemarnošću za manjine odnosno narodne grupe ne čini ništ za nje, ali isto ništ protiv njih.

U Koruškoj je situacija (dugo) bila drugačija – čisto drugačija. Za vrime nacionalsocijalizma ali i potom u Drugoj republiki – mislimo samo na Ortstafelsturm.

Ljeto je, opet je vruće, polovica ljudi je nedostupna – ov tajedan bi bio peldodavni primjer za takozvanu ljetnu škulju.

Dobro, da se je bivši ministar obrane i športa Darabos spominjao, da bi se i on mogao priključiti protestu protiv skraćenja subvencijov za narodne grupe. Čemerni ili dobri hipac? Mjesta u mediji je dost, opaziti se nek mora. Bilo kako bilo, do konca augusta ne tribamo očekivati velike reakcije.

Ov naslov je jur koč bio na ovom komentaru. Ako se manjinska politika jur oprašćala u ljetnu pauzu, onda daje muzička scena barem hrpu za komentiranje. Komentirati muziku je pravoda hakljiva stvar. Slušati muziku, pojti na koncerte, zibrati muziku za festivale se na prvi pogled čini kot apsolutno nespleten posao. Pol milioni ljudi kod koncerta Thompsona u Zagrebu, upitljive teritorijalne himne u štajerskom zemaljskom zakonu, bezbroj (subvencioniranih) koncertov s uvijek različnimi izbori po cijelom Gradišću. O ovi tema samo iz pozitivnoga kanimo govoriti.