Postoju ove dugoročne želje, ke se ljudi jedva poufaju izreći, ar znaju, da ćedu biti teško izvedive, predrage ili da nije prave institucije za ov posao.

Da će Kolo Slavuj koč nastupiti u „hramu hrvatske kulture” u Hrvatskom narodnom kazališću (HNK) to da se i austrijski veleposlanik u Hrvatskoj Marko Vuketić u svojem vrimenu u Kolo Slavuju nije mogao predstaviti. Sanjalo se već komu sigurno jur duže, sprogovoriti su ljudi ovo ufanje ipak stopr onda, kad je bilo fiksirano.

Kolo Slavuj se intenzivno pripravlja za svoj veliki nastup u HNK-u u Zagrebu. Čuda vrimena je prošlo otkad su gradišćanski Hrvati ovako izloženo pozornici i velikoj publiki stali u fokusu glavnoga grada Hrvatske. Ov spektakel sprohadja i HRT. A povezano s ovim prinosom došlo je provokantno pitanje: Kada ćedu izumriti gradišćanski Hrvati? Pitanje, ko kot damoklova mač lebdi nad našimi glavami.

Prošlu subotu je Martin Ivančić po toliki ljeti u (manjinskoj) politiki napustio ovo polje i zasluženo dostao Zlatni časni znak Zemlje Gadišće. Ivančić je vršio mnoge funkcije. Od samoga početka u Savjetu za narodne grupe je skupa sa svojimi konterparti HKD-om i Djelatnom zajednicom paktirao najbolje svote iz lonca za narodne grupe i ovako i znatno uticao na razvitak hrvatske manjine i na projekte, ki su ili nisu bili mogući.

Visti i izjave političarov prošlih tajedan su nam svidočile, da nas iz manjinskopolitičkoga gledišća u Gradišću pred svim čekaju zanimljiva ljeta ča se tiče infrastrukture. U Borti je gradnja Doma narodnih grup u toku i čini se da brzo napreduje. Očekuje se otvaranje 2026. ljeta, ča se čini realistično.

Korizma je počela. Iako drugačije okruženo s manje pobožnih ljudi, čujemo sa svih stran, čega ćedu se ljudi odreći: čokoladija, alkohola ili televizije. Korizma je za mnoge u (crikvenom) ljetu mogućnost, da se svisno bavu samimi sobom. Takorekuć 40 dan nutarnjega premišljavanja i obnavljanja.

Ufam se, da je čim već ljudi gledalo 19. februara emisiju ZIB Zack mini. U ovom dičjem formatu ORF-a pohadja moderatorica Fanny Stampf različne škole i u ov put je bila u Sridnjoj školi u Velikom Borištofu. Veljek spočetka, emisiju si morete još do marca pogledati na orf on i toplo ju preporučujem. Zač? Ar daje lipu i istovrimeno zanimljivu sliku o nami.

Konačno smo opet jednoč čuli ča novoga u gradišćanskohrvatskom muzičkom svitu. Inako jur natprosječno na muzikaši bogato Petrovo Selo moglo se je prošlu subotu gizditi novim bendom mladih med 15 i 30 ljet. A to s punim pravom. Masne daske su se prezentirale dobre, vesele i pune energije. Prošla ljeta su nam nudila mali broj ovakovih premijerov: Škare iz sridnjega i sjevernoga Gradišća, Fahaceri na DM-u u Malom Borištofu, Gauženjaki, Bahetaši, i drugi na tamburaškom sektoru ili morebit još i Mira Perušić na sektoru singer-songwriter.

Od ovoga tajedna je zemaljska vlada oficijelno u službi. Čini se, da poglavar Hans Peter Doskozil kani svisno graditi na jedinstvenosti Gradišća. Mi nismo kao ostatak (austrijskoga) društva, mi smo Gradišćanci. Cirka tako je publiku u Borti pri otvaranju izložbe o bomba protiv manjin pozdravio u novoj eri. Zeleno-črljeni kontrastni program političkim tendencijam u ostaloj Austriji.

Ov tajedan je prošlo ravno 30 ljet otkad su u noći na 5. februara u Borti ubijeni četiri mladi Romi. Dan kasnije, 6. februara je detonirala bomba u Stinjaki i teško naranila muža iz Hrvatskoga Hašaša, ki je djelao za službu za odvažanje otpada.