20. septembra je opet jednoč rok za molbe za Savezno kancelarstvo. Otkad su drugi u Austriji dostupni lonci bili skraćeni je takozvano podupiranje za narodne grupe za austrijska društva opet glavna resursa financiranja, a istovrimeno i zrcalo budućega djelovanja.

U prošlom izdanju moglo se je čitati intervju s predsjednikom Savjeta za hrvatsku narodnu grupu Haraldom Ladićem. Pritisak ljudi za bolje obrazovanje da još nije uptio.

A tužna istina je. Roditelji, ki se glasno zalažu za dvojezično obrazovanje bar kade u Gradišću se moraju iskati povećalom. Postoju pravoda hvalevridni pojedinci, kade školarica ili školar zimlje na se duži put ili ide morebit otpodne još i u drugu školu, da se more učiti hrvatski jezik.

Po 103. put organizirao je Hrvatski vikarijat koncem augusta Shodišće gradišćanskih Hrvatov u Celje. Da su hrvatska zajednica iz Zapadne Ugarske jur prije hodočastila u ovo marijansko svetišće u Štajerskoj dokazuju brojne slike, dijelom i pismeni dokumenti. Organizirano hrvatsko shodišće je od samoga početka bilo jako obljubljeno, Martin Meršić u svoji spominki lipo piše, kako su se napunili vagoni za prvo shodišće po objava u novina.

Da gradišćanski Hrvati u Austriji od odlaska živih subvencijov nimaju već nijedne osobe, ka je javno zaposlena je zapravo svim ne-Austrijancem, koč i samim Austrijancem, nerazumljivo odnosno nevjerojatno. I gradišćanski Hrvati u Madjarskoj i Slovačkoj i najveći dio manjin u susjedni država imaju svoje institucije, za čije financiranje ne tribaju svako ljeto na novo brigati.

Je ljudi, ki po trećem vrućinskom valu u ovom ljetu i sad pri 30° Celzijevih još uvijek govoru o tom, da su ljeta jednostavna vruća. Ufanje drži človika i neka se nek ispuni izjava ministarstva okoliša, da je ovde govor o iznimnom ljetu. Istraživateljice i istraživatelji klime imaju pravoda drugo mišljenje. Dokle se ne smanjuju uzročniki stakleničkoga efekta, donjek se neće stabilizirati porast temperature. Zbog položaja se trenutno očekuje za Austriju porast temperature od 3,5°C. Ki ne vjeruje, da se ova razlika ćuti, neka jednostavno sada jur povišuje temperature u stanu i neka uživa.

Kad je došla vist o smrti Mirka Berlakovića, veljek je bilo jasno da se ov komentar mora baviti ostavšćinom na daleko poznatoga učitelja i kulturnoga djelatnika. Knjiga Naš Mirko naime daje zanimljiv uvid u Berlakovićev dugi i plodni život, a istovrimeno u probleme, uspjehe i povijest gradišćanskohrvatske scene prošlih 60 ljet. A pri tom će svakoj generaciji, a i grupi ča drugoga ostati u spominku. To more biti na području tamburaške muzike, na vjerskom polju ili na školskom.

Ljetna škulja ljetos još nije bila i vjerojatno i već neće biti. Po Zakonu o narodni grupa je sad u Hrvatskoj konstituiran prvi Savjet mladih Hrvatov. Ovo savjetodavajuće tijelo je Hrvatska vlada ljetos po prvi put sazvala. Gradišćanski Hrvati su direktno s četirimi mjesti, dvoja iz Austrije i po jedno iz Madjarske i Slovačke, a indirektno s jednim mjestom za Moravske Hrvate dobro zastupani. Da su mladi uključeni u političke procese i da se tako uču i brusu vlašće postupanje, nije ništ novoga. Ipak je važan znak za vidljivost i postojanje zainteresiranih mladih. A za pesimiste je morebit i važan znak, da je i mladih gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, ki odlično govoru i gradišćanskohrvatskim i standardnim jezikom. U ovom povijesnom prvom savjetu zastupaju gradišćanskohrvatske interese Aleksandar Vuković, Dorica Zvonarić, Karmela Pajrić i Miško Maas, ki je zbog starosne granice od 30 ljet preuzeo funkciju od Kristijana Maschkana. Gledeć angažman i prošle pozicije, najveći dio njih ima jur neko znanje i užu vezu gradišćanskohrvatskoj zajednici. Biti savjetnica ili savjetnik more biti dobra vježba za buduće pozicije u nasi društvi, ka navodno išću na sve strani.

Prazniki značu i za hrvatske organizacije pred svim za Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću brojni kempi. S četirimi kempi za svaku starost je HKD sigurno na čelu ove toliko važne ponude. Bilo je vrime, kada su kempi još pred svim bili zabavni jezični tečaji, ki su bili spodobni hrvatskomu podučavanju u škola. Danas ovi kempi namjerno ili nenamjerno ispunjuju druge zadaće. Kempi, prez obzira kakovoga sadržaja, su naime potribni, da bi roditelji mogli prebroditi duge praznike. Osebujno u obitelji, kade (još) nije penzioniranih ili nezaposlenih ljudi, dica moraju bar misec dan biti pod nadzorom drugih: To su onda športski kempi, umjetnički kempi i u gradišćanskom slučaju hrvatski kempi.

Utorak, 7. julija, je bio duplasto povijesni dan. Ravno pred pedeset ljet bio je zaključen Zakon o narodni grupa. Na dan 50 ljet kasnije je Nacionalno vijeće s glasi od črno-črljeno-pink koalicije i Zelenih zaključila novelu o Zakonu o narodni grupa. Za hrvatsku narodnu grupu se konkretno neće čuda minjati. Savezna vlada morat će od sada objaviti izvješćaj o stanju narodnih grup u kom se moru javiti i Savjeti za narodne grupe. Uz hrvatsku i slovensku narodnu grupu su sada i ostale autohtone narodne grupe spomenute. Definicija, ča je narodna grupa, je nestala, tako da će u budućnosti praktički biti nemoguće, da će se još ka grupa priznati narodnom grupom. Minjanja za dvojezično pravosudje naližu slovensku narodnu grupu, ka je tim dostala malo poboljšanje, prez cjelovitoga rješenja. Ako pogledamo izvješćaje iz 1976. ljeta se lipo vidi, kako je Zakon za neke bio miljokaz, za druge samo kapljica vode na vrućem kamenu. A 50 ljet kašnje? Zapravo ista stvar: neki pozdravljaju konačni pokret, neki u ovi minjanji ne vidu poboljšanja.

Prošli tajedan me je veljek dvakrat otpeljalo u malu Čembu, a jur na klapskom festivalu divila sam se velikoj platani u vrtu stare čuvarnice, ka je drugačije od otvorenoga šatora mogla dati ugodan hlad.