Kot je rompotalo kroz medije prošli tajedan, obrazovanje kod sadašnje vlade očividno nije na prvom mjestu odnosno prisiluje visoka inflacija i velika ali ipak nekako nepoznata škulja u budžetu, da kade-tade skratu pineze. Posljedice su narodne grupe jur lani ćutile na vlašćoj koži. Iako se rado ističe, da su podupiranja za medije i za narodne grupe ostala ista, znatno skraćeni drugi lonci, ki su uprav omogućili minimalno dodatno gibanje u drugačije jako uskom korsetu, su nastala znatno manja.

Dojdući tajedan, zadnji tajedan u misecu maju će u Hrvatskoj biti po prvi put „Tjedan Hrvata”. U medjuvrimenu u zakon zapisani tajedan neka polag državnoga tajnika Zvonka Milasa stavi fokus na „hrvatski narod u cjelini”. Toj cjelini slišu i gradišćanski Hrvati, iako je njihova povijest iseljavanja jur pol tisućljeća stara.

EC, Eurosong, Eurovizija, kako god bili zvali ovu priredbu šarih šljokic, velikih kostimov i koč upitnih jačak, se je ljetos vrnuo opet u Beč. Po 1967. – onda još kot nobel priredba u Hofburgu, je duralo jako dugo, dokle je Conchita Wurst 2015. ljeta vrnula ov veliki show u Beč. Po dobitku JJ-a je sad okruglo 70. izdanje opet u bečkoj Stadthalle.

U zadnji tajedni društva sve glasnije viču za obnovljenjem Zakona o narodni grupa. Ča je jur stalo u prošlom vladinom programu bi ljetos prilikom 50. obljetnice Zakona o narodni grupa moglo nastati istina. Konkretne prijedloge sa strani društav narodnih grup niti sa strani vlade se bar javno ne moru pogledati. Javna diskusija dakle još nije moguća. Škoda. Ali i prez novih nacrtov su brojna polja, ka bi bila na papiru plodnija nego u stvarnosti. Neke od njih (čuda puti zanemarene) su dvojezično sudstvo, komunikacija na javni uredi, manjkajuća topografija i pitanje, je li su zaista samo seoske table topografija. Sva ta polja su trenutno sužena na apsolutni minimum.

Prošli tajedan je bio pun oficijelnih priredab i dogadjanj vezano uz narodne grupe. Početo od priredbe u Nacionalnom vijeću prilikom ondešnjega težišća narodnih grup u ovom ljetu do diskusije u Zemaljskom saboru i predaje ključev za novi Dom narodnih grup u Borti.

Da su Stinjaki tako poznati nastali kot su trenutno u Austriji, ima čuda uzrokov i bi se u medjuvrimenu moglo sigurno i znanstveno pogledati. Nisu Stinjaki jedino mjesto na svitu, ka su kroz povijest nastala zanimljiva za znanstvena istraživanja i onda bila bezbroj puti pohodjena. Takovo veliko zanimanje pravoda onda minja i ljude u načinu kako se sami reprezentiraju.

Vikend je bio pun prezentacijov različnih medijskih produktov. A ovakovi otpodnevi prodavanja su uvijek i dani, kada se osebujno dobro opaža, da je ljudem i zainteresiranim kupcem prilično svejedno, gdo je ku knjigu izdao. Njih s punim pravom samo interesira knjiga po sebi. Svaki put se dakle suočavam s pitanji: A tu knjigu nimate? I o toj knjigi sam čula, ku ste izdali. Pak je tu knjigu morebit izdao HKDC ili HKD. A mogući kupac je prošao, a tim i šansa da se širi hrvatska rič.

Skoro neopaženo je u naši krugi prošla konferencija za štampu o novom nastavnom planu za više oškole opće naobrazbe. Po kratkom, ali jur ončas skoro prekasnom uzrujavanju u vezi s kraćenjem ur stranih jezikov u gornji razredi je novo rješenje na saveznoj razini jur spalo. Skratit ćedu se ure stranih jezikov za dvi ure, razina matura u tom jeziku neka ostaje ista.

Ali ne bi bili u Austriji ako sad ne bi došao dodatak: Unutar školske autonomije moru škole samostalno prilagoditi nastavni plan, da je novi predmet „mediji i demokracija” pokriven na primjer u nimškom jeziku. Onda je moguće, da ćedu na primjer strani jeziki ostati nedotaknuti.

Do kada će biti dovoljno goriva, o tom se u prošli tajedni čuda diskutira. Otvorenimi hartami pravoda nijedna zemlja ne igra. Nedavno je šokirala nimška ministrica ekonomije Katherine Reiche, kad joj se u Texasu izmaknulo, da bi Nimška od konca aprila mogla imati manjak nafte, ako se boj u Iranu nastavlja. Pokidob se ova izjava širila na nevjerojatno brzi način, moralo je nje ministarstvo veljek ublažiti: Ovo bi bio samo najgorji slučaj.

Kad sam pripravila povidajku za dičju stran – fantastičnoga ribara Palunka – odzvanjalo mi u uši rečenice kolegice, ka mi je nedavno rekla, da dica već nisu naučna na ovakov tip fantastične povidajke. I na neki pasaža sam to mogla razumiti, ali dokle sam čitala o morskom kralju, Zori-divojki i različni drugi bići, ka se nahadjaju u lozi, morju ili svitu med njimi, uptila sam kako moji moždjani djelaju. Stvarali su prez da sam je prosila slike o čudni špilja, o zlatom pijesku na presenećujuće svitlom morskom dnu, o morskom kralju u obliku jastroga velikih očiju i još veće brade.