Povjerenje u medije je bilo u Austriji 2024. ljeta polag Digital News Report instituta Reuters sveučilišća Oxford nisko kot još nikada ne. Za 2025. ljeto kažu broji sada mali narast povjerenja. Najpovjerljiviji medij je ORF (63,2%), najmanje povjerenja dostaje u listi Heute (38,5%). Za manjinske mini medije kot su to Hrvatske novine ovakove štatistike nažalost ne postoju, ali neki trendi sigurno odgovaraju i za nas.
U prošli miseci postoji naime još drugi trend u austrijskom manjinskom svitu. Čuda čega se dogovara za zatvorenimi vrati, potom se kumaj kada pošalju izjave. Nedavno sam dostala odgovor, da mediji rado krivo ili u krivom kontekstu citiraju odgovorne političare i političarke. Ne morem reći, da to nije tako. Imam i iz vlašćega iskustva red izjavov, ke ja tako nisam nikad rekla. Je li zato odsudjujem medije kao takove? Ne. Odsudjujem članke i prinose odnosno njeve pisateljice i pisatelje. Nemarno zahadjanje sa citati i intervjui je jednostavno čemerno upravljeni posao i ne odgovara potriboćam žurnalistice i žurnalista.
Mediji su čuda puti most daljedavanja informacijov za javnost. Živimo od toga da mediji izvješćavaju, istražuju i komentiraju dogodjaje u politiki i na drugi područji, da sami moremo bolje razumiti zbivanja. Najmanji dio ljudi ima vrimena i volje kopati se kroz zapise iz Parlamenta i sličnoga, da bi došao do informacijov. Ista stvar je s manjinskom politikom. Ne triba se svaki u detalju baviti manjinskimi zbivanji, pratiti sve sjednice i sastanke i pročitati sve nacrte. To moraju činiti mediji. Pokidob su ova manjinska pitanja nažalost samo zanimljiva za manjinu ljudi, je pažnja velikih medijskih stanov nažalost ograničena. Ovakove zadaće preuzimaju onda ovakovi mali manjinski mediji kot su to Hrvatske novine. Za opstanak narodne grupe se moremo samo ufati, da je čitateljstvo ovih malih medijev i zainteresirano u ove teme.
A zač onda u manjinski posli obavezno uključiti medije? Jednostavno za diskurs i širju diskusiju. Pokidob austrijske narodne grupe nimaju reprezentativno zastupničtvo, nije garantirano, da mišljenje od Saveznoga kancelarstva imenovanih savjetnic i savjetnikov i zrcali mnogovrsna mišljenja nehomogene hrvatske narodne grupe. Ako se ovakove velike stvari kot školstvo i obrazovanje ili novi zakon(i) o narodni grupa diskutiraju samo u ovakovom ograničenom kontekstu, kako ćedu „obične“ pripadnice i pripadniki manjin primiti novosti? Komu bi onda služila ta minjanja i gdo bi je nosio? Lipo je, ako se šakica ljudi - svejedno iz politike ili narodne grupe ili sve dvoje - zame za neke teme, ali za koga ova šakica odluči, ako većina o tom ništ ne zna? Mediji moru pomoći. Oni nosu visti u svit i pokreću diskurs. Koristite ada ovu ponudu!