Adventsko vrime nam je jur doneslo predbožićni dar. HKD je preuzeo ideju Kulturne inicijative Stinjaki i načinio novu arhivsku platformu, ka moru preuzeti zainteresirana sela za digitalizirano arhiviranje svojih dragocjenih stvari.
Sad je tako da se u adventu i vrijeda i u božićno vrime osebujno čuda misli na drage pokojne a isto tako na ona dobra stara vrimena. Slike, njevi poznati glasi u audio- i videosnimka kot i njev žitak zapisan u dokumenti moru biti takovo putovanje u glavi najzad k svojim ljubljenim. To je lipo nadopunjenje ovakovoga arhiva.
Ali ča je zapravo glavni smisao ovakovoga digitalnoga arhiva? To moru zapravo odlučiti oni, ki se za njega skrbu. HKD more unajpr odrediti smir, ali kako se to onda točno djela, to ostaje ljudem, ki ćedu se u mnogobrojni ura za ov arhiv skrbiti.
Zajednica, u ovom slučaju pred svim seoske zajednice, neka same odluču, kako se kanu javnosti prezentirati, ča kanu digitalizirati, a ča ne. Ne moraju to biti isključivo slike tamburaških grup u šari nošnja, kot je preveć puti vidimo u novina. Narodne grupe, osebujno one, kim grozi kot nam gradišćanskim Hrvaticam i Hrvatom, brza asimilacija, imaju čuda puti tu ćut, da je glavna zadaća našega bivanja očuvanje: Očuvanje starih običajev, očuvanje jezika, očuvanje narodnih jačak i tako dalje. Stavljanje tih običajev u neki arhiv morebit čuva ov spominak, ali ne živu tradiciju. Isto tako se ne more očekivati, da će se veljek sve oživiti, samo ar je kade dokumentirano. Sadržaji ovakovih arhivov se moru viditi kot ponudu za nove projekte za razvitak u ča novoga.
Ovakov digitalni arhiv se more viditi kot sredstvo za razvitak. Mjenovci su lipo povidali, kako na pomašnica pokušavaju dostati informacije o neki slika. Uprav to čini razliku i motivira ljude za aktivno sudjelovanje. Arhiv daje nekomplicirano svim zainteresiranim pristup seoskoj povijesti, jeziku i kulturi.
Krivo se misli, da ima svaki človik u zajednici iste mogućnosti dobiti informacije o svojoj kulturi i jeziku na primjer. Neki ćedu imati cijelu hrvatsku rodbinu, ku more svako vrime pitati za tanače i informacije, drugi ćedu tote biti limitirani, bi morali uložiti čuda vrimena, da bi im ljudi povidali ili dalje dali neke informacije.
Dobri arhivi moru bar do neke mjere nadomjestiti tu babu, ka je povidala povidajke, tu tetu, ka je znala svaki recept i tu susjedu, ku ste mogli pitati za svaku staru hrvatsku rič. Ove babe, tete i susjede bi mogle nastati te, ke svim, lako i digitalno dostupno, daju dalje svoje vridno znanje. Arhivi moru biti korisni alati u upoznavanju vlašće kulture.
Božićno vrime je dobro vrime za putovanje po ovi puti. Uživajte mirno vrime, odmorite se i tankajte novu energiju i inspiraciju – morebit uprav u arhivu.