Ako niste upravo pasionirana vrtljarica, a ipak bi rado imali lipu i njegovanu terasu, pušpam kot klasičar med lipotami vrta more razveseliti svakoga, ki ljubi rasline. Buxus sempervirens je botaničko ime pušpama, ko smo izveli iz nimškoga Buchsbaum. Hrvati ga zovu šimšir. On je nekompliciran i lako za održavati. Dost je, ako ga jednoč u ljetu urižemo, koč-toč nagnojimo i redovito zaljivamo. On je robustan, podnosi dobro vrućinu, ali i sriž. Polako raste i zato ga ne tribamo tolikokrat presadjivati.

Triskaidekafobija je strah pred brojem 13 (iz starogrčkoga jezika triskaideka znači 13, a fobija je strah). Oko četvrtina ljudi se pri broju 13 ne ćuti dobro. Neki se još i plašu i ugibaju broju 13, kade nek moguće. Broj 13 je za mnoge znak nesriće. I tako se u već-ki neboderi (Hochhäuser) lift vozi od 12. u 14. kat. Zrakoplovi nimaju 13. sidalo, a hoteli nimaju za sobe broj 13. Koreni ovoga praznovjerja sižu daleko najzad. „Vražji tucet“ (Dutzend des Teufels) je narod prlje zvao ov bojse nesrićni broj.

Kristuševo goristanje je srž kršćanske vjere i on povijesni dogodjaj, na kom se temelji kršćanski nauk. To apoštol Pavao jasno veli u svojem Prvom pismu Korintijanom (15, 13-14, 19): „Ar ako nije goristanja od mrtvih, onda se ni Kristuš nij goristao. A ako se Kristuš nij goristao, zaman je naše prodikovanje, zaman je i naša vjera … Ar ako stavljamo samo u ovom žitku naše ufanje u Kristuša, onda smo već pomilovanja vridni nego svi ljudi.“

Jožef, ki je iskazao poslidnju čast Gospodinu, kad se je skrbio za njegov dostojan pogreb, je bio rodom iz Arimateje. Danas je to varoš Ramla u Izraelu. Svi četiri evandjelisti spominjaju Jožefa iz Arimateje, ki je imao veliko materijalno ali i duhovno bogatstvo. Svojom dobrotom i pravičnošću je bio ugledan vijećnik. Znao je sam misliti pak nije pristao na savjet nepravičnih sucev, ki su odsudili Kristuša na okrutnu smrt na križu.

Na mnogi crikveni turmi spominja peteh na svetoga Petra, kako je zatajao Jezuša. Kad još nisu postojale ure, je peteh ljude zbudjao svojim kukurikanjem. Zato je on simbol za budnost, ali i vjernost.

Kratko prlje nego su ulovili Jezuša, mu je njegov prijatelj Petar obećao, da ga nikada neće ostaviti, da će mu svenek ostati vjeran tovaruš. Nato mu je Jezuš odgovorio (Mate 26, 34): „Zaista ti velim, da ćeš me ovu noć, prlje nego peteh zapjeva, trikrat zatajati!“

Gladijatori, borci u starom Rimu, su po završetku izgubljene borbe, sklapali ruke pred svojimi prsi. Morebit sklapanje ruk pri molitvi onde ima svoje korene. Kršćani su sklapanjem ruk dokumentirali, da se ne suprotstavljaju Bogu, nego da mu kanu biti pokorni. Sklopljene ruke su zvana toga i znak, da je človik sabran i ne rastresen. Papa Mikula I., ki je umro 867. ljeta, je sklapanje ruk tumačio kot simbol, da je človik sluga Božji i povezan s Kristušem. To piše Pierer’s Universal-Lexikon, 6. svezak, Altenburg, 1858. ljeta.

Izum margarina potiče iz dobe Napoleona III. (1808-1873). Napoleon se je skrbio za zdravlje stanovničtva. Putor je bio zdrav, ali većina ljudi si ga nije mogla kupiti. 1867. ljeta je francuski cesar dao nalog kemičaru s imenom Hippolyte Mege-Mouriés, da producira lakocjeni putor. Ta putor se neka dobro rači, dugo drži i neka bude zdrav. Dvi ljeta kasnije je kemičar dao patentirati mast od mlika, vode i govedjega loja (Rindertalg). Ime „margarin“ od grčke riči margaron (djundja) je ova mast dostala zbog svojega sedefastoga (perlmuttartig) sjaja.

Prvi kršćani su drugačije molili nego mi danas. Držali su ruke daleko od tijela, a dlane (Handflächen) prema nebu kot raspeti Jezuš. Tako su se otvarali Bogu. Zač pak danas pri molitvi sklapamo ruke? U sridnjem vijeku su vazali i šegrti (Knappen) svojemu vitezu ili feudalnomu gospodaru na koljeni i sklopljenimi rukami, ke su držali pred srce, valovali vjernost. Ova gesta se je u  13. stoljeću pod papom Gregorom IX. probila kot molitvena gesta u Crikvi.

Tako su redovniki franjevačkoga reda molili pri sveti maša. Sklopljenimi rukami su kanili prodibiti koncentraciju i sabranost.

Velika Britanija je naziv za najveći europski otok i velik dio britanskih otokov. U razgovornom jeziku velimo i onda Velika Britanija, kad je mišljena povijesna „Kraljevina Velika Britanija“, ka je postojala od Engleske, Škotske i Walesa. Zemlje Wales i Engleska su se sjedinile jur 1536. ljeta, a Škotska im se je pridružila 1707. ljeta zbog gospodarskih uzrokov, ali protiv volje stanovničtva. U ovom obliku država nije dugo postojala, ar se je Kraljevina 1801. ljeta združila s Irskom. Od onda se je zvala „Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske“. Čim je Irska podiljena i 1921.

Za vrime svojega četrdesetdnevnoga boravka u pustini je vrag skušavao Jezuša. Skušavanja su postojala u tom, da kamenje postane kruh, da se Jezuš spusti doli s vrha crikve, da se pokloni pred vragom, da mu proda svoju dušu. Ovde moremo misliti i na Goetheovu „Faustovu dramu“, ka je svenek aktualna. I Jezuševa skušavanja svojčas su skušavanja Crikve danas. Velika pogibelj postoji, da človik/Crikva skrene s puta Božje ljubavi i da sebe definira kot vrhovni autoritet, ar moć i ugled su glavne intencije človika/Crikve.