Smih je jezik, koga svaki razumi. On je univerzalan. Fascinantno je študirati različne načine smiha, od pravoga do vkanljivoga. Smih more biti sramežljiv, ali i nekrivičan kao od diteta. Človik se smije zbog različnih uzrokov. Po smihu človik šalje poruku, je li mu je gdo drag ili nesimpatičan. Smih je izraz krotkosti, veselja, tuge, ali i ganutljivosti. S jedne strani postoji autentičan smih, a s druge lažan. Med ovimi dvimi antipodi su moguće različne fele. Smih je izgleda prirodjen. Od dvih do dvanaest uri po porodu se bebica počne smijati, ali izgleda da je ov smih prez sadržaja.

Da bi i u zimi mogli prevaljivati duge relacije, su si ljudi jur u kamenoj dobi pod svoje cipele zatezali kosti. To su izvidili arheologi, kad su iskopali tanke oko 60 cm dužičke govedje kosti. Nisu velje izvidili, zač su zbočni dijeli bili izbrušeni: Kosti, ke su bile stare oko 20.000 ljet, su služile kot šine za fuzanje na ledu. „Košćeni“ prethodniki današnjih klizaljkov su najdeni u Ruskoj, Skandinaviji, Velikoj Britaniji i u drugi europski zemlja. Klizaljke (Schlittschuhe) kot je danas poznamo, su se razvijale stoprv od 13. stoljeća početo.

Jisti u krugu familije je idealno za obiteljski žitak. Po aktualnoj študiji se dica zdravije hranu, ako redovito jidu skupa s roditelji i braćom. Morebit to nije moguće svaki dan, ali neka bude moguće barem trikrat u tajednu. To godi zdravlju dice i za 12 procentov snižuje rizik, da udebelu. Naučiti se konzumirati zdravu hranu raste za 24 procente. Gdo petkrat na dan ji u krugu svoje obitelji, onomu se polag študije za 35 procentov reducira rizik, da dostane anoreksiju (Magersucht) ili bulimiju.

Bečanska kavana je tipična bečanska institucija i važan dio bečanske tradicije. Ona od 10. novembra projdućega ljeta sliši nematerijalnomu kulturnomu jerbinstvu Unesco-a, Organizaciji Ujedinjenih narodov za obrazovanje, znanost i kulturu.
Legenda veli, da su Bečani 1683. ljeta, kad su oslobodjeni od Druge turske opsade (Zweite Türkenbelagerung) našli nekoliko vrić s čudnim fržonom, koga su držali za krmu za kamilje i ga kanili požgati.

Svaki lik u jaslica ima svoje značenje. Način, kako su oni rasporedjeni doprinaša vizualnoj privlačnosti jaslic. Postoju opća pravila, ka moremo slijediti pri uredjenju jaslic. Cilj je, jaslice prikazati čim točnije i s čim većim poštovanjem. Standardni set neka ima sedam figurov, ali se jaslice svenek moru proširiti s novimi figurami i elementi. Sekundarne figure jaslic se pozicioniraju izvan kruga glavnih figurov. Centralni položaj pripada Ditešcu.

Sljedeće se je pripetilo u Ugarskoj za vrime komunizma, a zapisano je u knjigi »Ikona« Marije Winowske ljeta 1960. U nekom seocu u Ugarskoj, u kom su mnoge obitelji bile zakorenjene u katoličanskoj vjeri, je u osnovnoj školi podučavala učiteljica, ka je bila zagrižena komunistkinja i ateistkinja. Imala je nakanjeno, dicu odvrnuti od vjere. Osebito Angelu, pobožnu divičicu, je rado sekirala. Kratko pred Božići si je izmislila igru, s kom bi konačno istribila vjeru. Pitala je Angelu, ča će djelati, ako ju starji kriknu.

Hrvatski Badnjak se je svečevao s trimi velikimi panji, prostiranjem slame, jaslicami i svićami. Tri veliki panji su se stavljali na ognjišće i simbolizirali Sveto Trojstvo.

Njevom žeravkom su se nažigale sve sviće u stanu. Panjem, ki su tinjali obično, se je davalo malo od hrane i vina od svetačnoga stola. Vjerovalo se je, da oganj velikih panjev godi domu i svim, ki živu u njem.

Slama se je kot znak Božića održala znatno duglje. Čim je gospodar donesao slamu u stan, je službeno počelo svečevanje božićnih svetkov.

Crikva svetoga Jeronima s pravom ubraja med četire velike zapadne crikvene oce. On je osebujna ličnost. Rodio se je oko 347. ljeta u Stridonu, na granici med rimskimi provincijami Dalmacije i Panonije. Umro je u Betlehemu, 30. septembra 420. ljeta. On je Bibliju preveo na latinski jezik i stvorio takozvanu slavnu Vulgatu. Kot prevoditelj Biblije je došao na glas i postao ugledan. Zato je on danas patron prevoditeljev, a 30. septembar, njegov spomendan, je istovrimeno i Internacionalni dan prevodjenja.

U liturgiji adventa svečujemo i svetak Divice Marije, nje Prečisto Prijeće. Advenat je sam po sebi marijansko vrime. Po njem se bolje razumi značenje Blažene Divice Marije u ekonomiji spasenja. 

Papa Pijuš IX. je 8. 12. 1854. ljeta dokumentom (bulom) proglasio »...da je Blažena Divica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga griha, i to od prvoga hipca svojega prijeća«. 

Svako ljeto 8. decembra svečujemo svetak Prečistoga Prijeća Blažene Divice Marije. Ov crikveni svetak je u Austriji,  Liechtensteinu, u katoličanski kantoni Švicarske, u Italiji, Španjolskoj, Portugalu ili u Argentiniji i državni svetak. U Austriji se je u 1990. ljeti počelo diskutirati o tom, kako je u susjedni zemlja Austrije ta dan običan dan za kupovanje i da austrijanskoj ekonomiji u adventu fali mnogo trgovinskoga prometa.