Pedeseti dan po Jezuševom goristanju svečujemo Duhe. Timi svetki je u povijesti človičanstva mnogo dovršeno i zadobilo svoju puninu i svoj smisao. Kristuš, ki je bio mrtav, ki se je goristao i ki je uzvišen unebostupljenjem, je dovršio svoje djelo izlivši svojega Duha na apoštole. Tako je svoje djelo izvršio do punine.

„Primit ćete moć, kad dojde na vas Duh Sveti, i bit ćete mi svidoki ... do kraja zemlje“ (Čini apoštolov 1,8). I počela se je širiti prva mesijanska, otkupiteljska zajednica na sve narode. Petrov govor je prvi čin toga poslanja, ar on odmah zakorakne putem svidočenja kot je rekao Jezuš „bit ćete mi svidoki“ i veli: „Jezuša je oživio Bog, čemu smo mi svi svidoki“ (Čini apoštolov 2,32). Petar u svojoj duhovskoj prodiki nadalje izlaže: „Činite pokoru i neka se i svaki od vas da pokrstiti u ime Jezuša Kristuša, za oprošćenje grihov svojih i primit ćete dar Duha Svetoga“ (2,38). Čini apoštolov kažu, kako se je Jezuševa poruka nezaustavljivo širila. Počela je u Jeruzalemu, a završila je u centru ondašnjega svita, u Rimu. Tako čitamo na kraju spisa: „I tako smo došli u Rim“ (28,14). Ta izjava veli, da je evandjelje prispilo do kraja zemlje, kako je to Jezuš nazvistio apoštolom (1,8). Zato ta izjava ima teološku dibinu.

 

Iz ovoga vidimo, da je vanjska stran teofanije, skazanje Boga na zemlji, prolazan fenomen, ali dar Duha Svetoga je konačan, vječan. Od ovoga dogodjaja početo se nahadjamo u eri Duha Svetoga. Ali govoriti o Duhu Svetom moremo samo iz iskustva Duha. Izvan iskustva je on nepopadljiv i nerazumljiv, dalek i tudji. Ne triba nas čuditi, da mnogi kršćani nikada ne doživu Duha Svetoga. Za to je naime potribno zakoraknuti biblijskim putem i konfrontirati se s Božjom ričju.

 

Susret s Božjom ričju more biti i dramatičan kot znamo od Divice Marije. Ona se je uplašila riči andjeoskoga pozdrava (vidi Luka 1,29), da bi pak malo štentala prlje nego bi rekla „Neka mi bude po riči tvojoj!“ (1,38). Sve, ča Bog čini, čini u moći i snagi Duha Svetoga, počevši od stvaranja svita, prik prorokov, a osebito kroz Jezuša Kristuša, a pak i kroz apoštole.

 

Dragocjeno je za nas Marijino iskustvo s Božjom ričju i s djelovanjem Duha Svetoga u nje žitku. Lukino evandjelje (1,26-38) i Čini apoštolov (1,14) impozantno svidoču o djelovanju Duha Svetoga kod Divice Marije, ka stoji na početku obadvih naprikdavanj. Ona posluša rič Božju, da bi ju prihvatila. Po Jezuševom unebostupljenju se je skupa s apoštoli u iščekivanju Duha Svetoga vrnula u Jeruzalem.

(Agnjica Schuster)

Kategorije