Kad vani nastaje teplije, kad se natura zeleni i kad kitice u njoj cvitaju u lipi farba, je skoro nemilosrdno, koncentrirati se na dužnosti u djelaonici, birou ili na kom drugom djelatnom mjestu. Gdo ima poželjenje, pojti u šetnju ili opustiti si dušu, on to neka čini. Ako je moguće osloboditi se obavezov, je dobro kadakoč i uživati žitak i oćutiti sunčane trake na svojoj koži. Ali važno je vrimenski ograničiti užitak: Bolje je po jednoj uri veselja vani tri ure dugo motivirano djelati, nego četire ure nervirano stugivati u birou.

Četrdeset dani po Vazmi se je Jezuš prestao skazivati apoštolom. Tada je završio svoje djelovanje na zemlji, i bila je ispunjena njegova misija za spas človi-čanstva. Stupio je i kot človik u nebo. Uzdignut je u božanske sfere i postao gospodar neba i zemlje. Sjeo je zdesna Ocu Bogu. To svečujemo svetkom Vanebozastupljenja.

Mozartu je u zipku bila položena muzika. Stariotac mu je bio crikveni muzičar, a tata Leopold dvorski kompozitor, ki je maloga Wolferla i njegovu sestru Nannerl odlučno usmiravao prema muzičkoj karijeri. Kao učitelj se je posvećivao odgoju svoje dice: Mali Wolfgang je jur s trimi ljeti otkrio za sebe klavir.

Je moguće, da ne čujemo zvoniti budilnicu? Ili se zbudimo, da bi ju isključili, da nas ne bi bludila u zemlji sanjov? Istraživači sna su na strani onih ljudi, ki volu duglje spavati. Oni velu, da nije zgovor, kad ljudi tvrdu, da nisu čuli budilnicu!

Bog ne more biti svagdir, zato je stvorio majke, je stara židovska poslovica. Majke ćedu u 47 zemalj svita slaviti svoj dan prikzutra, 13. maja. Majkin dan je amerikanski produkt, nastao 1877. ljeta. Ali zdavno prlje su majkam svečevanja priredjivali Grki i Rimljani. U 17. stoljeću su engleske majke imale slobodnu nedilju u maju, kad nisu morale djelati. Majkin dan je ovoga ljeta ujedno uvod u obilježavanje Medjunarodnoga dana obitelji 15. maja. 1993. ljeta su Ujedinjeni narodi svojom rezolucijom istaknuli važnost obitelji za žitak svakoga človika.

Cvijeće od davnih vrimen na različne načine svojimi šarimi farbami, ekskvizitnimi duhami i lipotom fascinira človika. Zapisi i spomenki iz najstarjih vrimen svidoču o tom, kako je človik svenek bio senzibilan na cvijeće. To se najizrazitije zrcali u razvitku cvjetne i vrtne kulture u stari visoki civilizacija.

U hrani postoji već vrsti masti, zasićene (gesättigte), polinezasićene (mehrfach ungesättigte), mononezasićene (einfach ungesättigte Fettsäuren) i prelazne masti (Transfettsäuren). Glede zdravlja nisu sve masti jednake. Ali sve imaju jednak broj kalorijov po gramu, i to 9. Zato je u hrani pažljivo moramo hasnovati. Zasićene masti su glavni krivac za povišen kolesterin u krvi i povećan rizik od betegov koronarnih krvnih žil. Zasićene masti su na sobnoj temperaturi čvrste, spodobne vosku. Hrana bogata zasićenimi masti je meso, većina mličnih produktov, kokosovo i palmino ulje.

Većina istraživačev misli, da rasline zato ugodno dušu, kad se ne moru gibati. One ne moru pobignuti škodljivcem, a ne moru si ni iskati partnera za pomnožavanje. One su ovisne o vjetru ili živina, ki su njevi ljubavni kururi. Cvijetnom duhom se moru obraniti i neprijateljev, ki bi je požerali. Tako žalfija (Salbei) ili rozmarija širu aromatičnu duhu. Rasline i komuniciraju svojimi dušećimi supstancijami. Neka vrst fržona emitira kemijske supstancije, kad ju napadu črljeni pauki (Spinnmilben). Ta dušeći signal pak privlačuje druge grinje (Milben), kim su črljeni pauki delikatese.

Žena je lipa, ako je uska okolo pasa. Uzak pas je jur svenek bio kriterij za lipotu. Pas je najuži dio ženskoga tijela i je 2-3 cm iznad pupka. Brojčano izraženi ideal lipote je 90-60-90. Kako ada žena more naglasiti svoj pas? Prljekoč su osebito pobolje žene nosile takozvane korsaže, korzete ili steznike (Mieder), da bi naglasile svoj pas. Mnogokrat su se tako usko vezale okolo pasa, da je to škodilo njevomu zdravlju. Žene su teško dostajale zraka i su redom padale u nesvišće. Danas za lip pas ne tribamo riskirati zdravlje.

Beethoven i Mozart su opet nastali popularni. Pri liječenju kroničnoga stresa more pomoći muzika. To je dokazano na temelju najnovijih istraživanj. Pacijenti, ki su imali depresije, podiljeni su u dvi grupe: prva grupa je išla na psihoterapiju, a druga je 50 minut dnevno slušala klasičnu ili baroknu muziku. Sve to je duralo osam tajedan dugo. Na kraju eksperimenta su pacijenti, ki su terapirani uz pomoć muzike, kazali manje simptomov depresije nego oni, ki su hodili na klasičnu psihoterapiju.