Popularno je zimi krmiti pti­ce i tako pridonašati svoj dio obrambi živin. Ali po­stoju različni pogledi o tom, je li je spametno zimi krmiti ptice. Od krmljenja naime profitira samo šakica ptic, sinice (Mei­sen), zebe (Fin­ken), drozdi (Dros­seln) i sun­čenke (Ro­t­kehl­chen), ada one, ke ionako nisu ugrožene. Uza to se pticam mnogokrat nudi kr­ma, ka im more naškoditi. Pri kr­mljenju moremo gledati divlje pti­ce.

Srebrna ribica se zavlači u mr­ačna i vlažna mjesta u na­šem stanu. Ovim insektom je potriban škrob (Stärke) i cu­kor. Ali ne žeru samo našu hranu, pratež i naše knjige, nego isto tako oduševljeno i prašnjače (Hausstaubmilben) i plisu. Tako gledeć su one hasnovite živinice. Da bi se mogle pomnožavati, im je po­tribna vlaga i temperatura med 20 i 30 stupnjev.

Ulje divlje rože je bolje ne­go botox, velu stari, filmske zvijezde. Ali je zaistinu oprav­dan hype u vezi s ovim fajnim eliksirom? Koliko moći je shr­­a­njeno u šipku? Divlja roža, rosa mosqueta, šipak, je nedavno po­jačano dospio u fokus onih žen, ke se za svoju kožu skrbu, da im ostane lipa i mladolika. Dušeće ulje sa svojimi vitamini A i C pak esencijalnimi masnimi ki­selinami kožu i vla­­se more opskrbiti s vla­gom, potribnom hra­nom i antioksidansi. Vitamin A je odgo­vo­ran za glatku kožu, a vitamin C za produkciju kolagena.

Ose privlaču parfemi, žuta i bijela farba. U borbi s osa­mi nam pomažu eukaliptus i metvica (Pfefferminze) pak črljena farba. Ako se je osi ugodalo, da nas ubode, mjesto uboda ubla­žiti će ocat, kockice leda i čista soda. Gdo se boji uboda ose, neka ne nosi žu­tu pratež. Mnoge novine su pisale, da će ljetos biti invazija osov. To je naime normalna posljedica dužičke i mrzle zime, ku smo projduće ljeto imali. U septembru je naj­već osov, tako da se ima­mo nadijati dost osov na naši jiliši i piliši, ke kanimo konzumirati na vrti ili terasa.

Glavna misao lijenosti pos­t­o­ji u tom, da bi radje djelali nešto, ča mi sami kanimo, ne­go da djelamo nešto, ča mora­mo. Morebit sanjarimo o tom, kako ništ ne djelamo, dokle recimo sidimo za pisaćim stolom, dokle kuhamo na veži, d­okle se mučimo na vrtu i dokle se natežemo pri čišćenju stana. Da bi imali vrimena za uživa­nje lijenosti, moramo čim brže udjelati to, ča nam je zapovidano.

Indijski sos, koga pišemo po englesku „chutney“, ar su ga Englezi iz Indije donesli u Europu, je aromatičan, slatko-kiseo, ali koč i oštro-pika­n­tan umak indijske kuhinje. Chutney more biti tekuć, kre­mast ili po konzistenciji spodoban pireu. U Indiji postoju varijacije s malim posiklja­nim sadjem ili povrćem. Fri­ško načinjen chutney se drži nekoliko dani. Ali uzus je, da ga konzerviramo u stakaoci.

Fali nam energija i volja, da obavljamo svoje zadaće. Lije­ni smo. Znamda nismo dost motivirani, kad ne vidimo smisao za naše djelo. Smisao moremo najti s mudrimi ci­lji. Za to je potribna motivacija. Čim imamo cilje, je moramo povezati s pozitivnimi ćuti. Pozitivne ćuti nam jačaju vo­lju. Potribno je i vizualizirati svoje cilje. Vizualiziranje zn­a­či, da si predstavljamo scenu na kraju, kako smo dostignuli rezultat i kako smo srićni i olakoćeni.

Nemoguće je na dvodimenzionalnu kartu projicirati tr­o­dimenzionalne prostore ta­ko da ne bi iskrivili podatke. Ne­moguće je i to da Zemaljsku kuglu predstavimo na ravnoj površini, a da štimaju relacije.

Problem je u tom, da karte prikazuju veće ona područja Zemaljske kugle, ka su daleko od ekvatora. Tako zemlje i kontinenti u cona umirene klime izgledaju veće nego su zaistinu. Na priliku je Gren­land prikazan tako veliko kot Afrika, iako je površina Afrike skoro 14 puti veća ne­go Gren­land. Alaska je prikazana spodobno veliko kot Brazilija, a Brazilija je oko 5 pu­ti veća nego Alaska.

Svako ljeto se brojni turisti iz cijele Europe autom otpravu na putovanje do svojih najdražih ljetnih destinacijov. Lani su se cestov­nim putem u inozemstvo od­vezli 42% Europejcev. Od njih je 65% pu­tovalo autom ili drugim motornim vozilom. Da su pu­tovanja ljeti ri­zik, kažu is­pi­tivanja.

Skoro tretina kvarov i tehničkih pro­blemov s auti se dogadja na putu pre­ma ci­lju. Poznata je i činjenica, da se većina prometnih nesrić dogodi u tepli ljetni miseci, ar vozači ljeti manje gledaju na sigurnost u cestovnom prometu nego zimi.

Voda je sastavni dio človi­č­jega organizma. Ako ne pijemo dost vode, se u našem tijelu počnu dogadjati neobične pro­mjene, ke nam škodu. Kad je vani vrućina od 30 Celzijevih st­u­­­pnjev i kad je ta­ko sparno, da ne mo­re­mo normalno od­sa­pati, najvolimo po­se­ći za stak­lom vo­de ili so­ka s mnogo le­da, da bi se ohla­di­li. Ali znan­stveniki opo­minjaju na to, da hladna voda tijelu tako brzo ne daje vlagu. Zato bi po vr­u­­ćini tribali piti vodu ili soke sobne temperature. Nje organizam brže apsorbira. Gdo pije ledene piliše, se more nazimiti premda je vani vruće. Piti vodu sob­ne temperature poboljšava probavu po objedu.