XXX. Olimpijske igre su bile u Londonu 2012. ljeta. XXXI. Igre održat ćedu se u Rio de Janeiru u Braziliji. Bit ćedu svetačno otvorene 5. augus­tuša, a zatvorene 21. augus­tuša. I paraolimpijske igre će­du se održati onde, malo ka­s­nije, i to od 7. do 18. septem­bra ovoga ljeta.

Olimpijske igre potiču iz antičke Grčke i su se održavale na diku boga Zeusa. Danas su te Igre medjuna­rod­na naticanja u mnogo­brojni šport­ski disciplina, ljetos po prvi put u golfu i rugbyju. Olimpij­ske igre se održavaju svako četvrto lje­to. Vrime med pr­o­šlimi i budućimi Igrami zovemo Olimpijada. Starim Gr­kom su periode olimpijadov služile kot metoda za broje­nje ljet.

Pinezi se moraju potrošiti!

Pokidob da država Austrija ni­ma plan za jezičnu politiku, ona kotrigom društav prepuš­ća borbu za opstanak jezika. Hrvatski aktivisti su volonteri. Nje dr­ža­va iskorišćava, da ne bi morala zaposliti profesionalce, ke bi morala plaćati. Tako si ona špara pineze. Ispu­njenje europskoga ­ma­­njin­­sko­ga­­ standarda se ne more odvaliti na ramena dobrovoljcev! Dr­žava je utemeljila Na­rodni savjet, u kom se gradišćanskohrvatska društva svako lje­to sva­djaju za pineze. Pinezi se za svaku cijenu moraju po­trošiti! I tako se inves­tira u aktivnosti, ke nimaju posla s jezikom. Am­a­teri ne zna­ju, kakove mje­re bi bile eficijentne. 

Manjina per definitionem m­o­ra imati odredjena svojstva, po ki je prepoznatljiva kot manjina. Drugačije rečeno, da ma­nj­i­na more biti priznata kot ma­njina, mora ispuniti od­redjene kriterije. Autori manjinskih zakonov se redu po Capotortijevoj definiciji (vi­di HN 11) i imaju jasne predodžbe o tom, kakova mo­ra biti neka ma­njina, da bi mogla imati pravo na obrambu. Manjine, ke su udomaćene u europski nacionalni dr­žava, moraju ispu­niti preduvjete, da bi mogle inzistirati na priznanje svoje kulture. To valja i za Gradiš­ćanske Hrvate.

Europska čarta regionalnih ili manjinskih jezikov državam potpisnicam odredjuje dužnosti. Vijeće Europe od držav, u ki se govoru ma­njinski jeziki, svaka tri ljeta potribuje izvje­štaj, u kom ugovorne dr­ža­ve moraju opisati status quo svojih manjin.

Jedini angažman EU-a za regionalne i manjinske jezike postoji u podupiranju učnje jezikov i u subvencioniranju o­d­re­djenih manjinskih kolektivov. 

Obramba manjin je u internacionalnom pravu dificilno područje, a ipak je u moderni pravni sistemi obramba ma­njin važno područje ljud­skih prav. I tako su internacionalne organizacije isformulirale dokumente o obrambi manjin.

Čim je gradišćanskohrvatski jezik proglašen službenim jezikom, je jeziku dodiljen oficijelan status. Ali to je samo kapljica na vruć kamen, ar dodi­ljenje jezičnih prav ne znači, da je neka manjina rehabilitirana i od onoga hipca početo pri­hvaća ono, ča joj je po­nudjeno, a pak su svi jezični problemi izbrisani. To vidimo na primjeru gradišćanskohrvatske situacije.

Austrija mora u pogledu na svoje jezične manjine ispuniti odredjene dužnosti.

Savezni ustav
Gradišćanski Hrvati su autohtona manjina, ča znači da su oni u povijesnom smislu zakorenjeni u austrijan­skom teritoriju i imaju pravo na to, da im se obdrži jezik. U članu 8 Ustava stoji:
„Die Republik (Bund, Lä­nder und Gemeinden) bekennt sich zu ihrer gewachsenen sprachlichen und kulturellen Vielfalt, die in den autochthonen Volksgruppen zum Ausdruck kommt. Sprache und Kultur, Bestand und Erhaltung dieser Volksgruppen sind zu achten, zu sichern und zu fördern.“ 

Zač je dobro manjini očuvati jezik?
Kad neka zajednica ostaje prez jezika, ona zanimi i izgubi svoj kulturni identitet. Svejedno je li je gdo dobrovoljno ili prisilno napustio svoj jezik, gubitak socijalnoga identiteta človik doživljava kot udarac. U nekom pogledu je svenek uključeno potlačiva­nje. Oni, ki su si zadržali jezik u manjini, obi­čno atakiraju one, ki su ga napustili, i tako počinje polarizacija. Polarizacija pogor­šava kontroverze med pripadniki manjine, a obadvi strani su doživile škodu. To se odigrava i u gradišćanskohrvatskoj za­jednici.

Tipično za gradišćanskohrvat­ski manjinski jezik u Austriji je, da u jezičnoj zajednici ne postoji

● jednojezičnih ljudi
● da ga u javnosti ljudi kumaj hasnuju
● da se još kumaj tradira iz generacije u generaciju
● da mjerodavni gradišćansko­hrvatski ma­­njinski organi ne akceptiraju kodificirani oblik jezika.

Gradišćanskohrvatski jezik je nacionalni varijetet, ar