Sad na Vazme počela je sezona velikih jubilejev tamburaških društav. 1974., 1984. i 1994. ljeto su bila kot se čini uspješna i plodna ljeta utemeljenja ovakovih folklornih grup. Hatsko kolo je prošli vikend pozvalo na prvu veliku feštu. Slijedit će još mnoga druga. Jedno je sigurno. Tamburica je nastala zapravo jedini simbol gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, ki se je malo dalje širio, ki je i u politiki i u glava Zapadnoaustrijankov i -austrijancev pojam. Sve drugo, ostalo je nekako skrito i je nek poznato malomu stručnomu krugu. Tim ima tamburica ali i odredjenu moć u poticanju jezika i kulture. Tamburaška društva su zapravo skoro jedina društva, od kih se očekuje barem u cjelini dvojezični program ili u neki jači seli još i isključivo hrvatski program. Čim pogibelnija je sve već nazočna argumentacija, da je preveć hrvatskoga u tamburaški društvi. Poznati zastupniki naše manjine rado argumentiraju tim, da mladim ne paše, da se onde samo po hrvatsku pomina (a budimo iskreni: U koliko društav je to uopće slučaj?) Meni je potpuno jasno, da ću u osobni razgovori koristiti te jezike, ke moja sugovornica ili sugovornik razumi, ali društveni jezik mora u prvom redu biti hrvatski. Zato su se ovakova društva osnovala. A iako smo se u prošli ljeti naučili, da se na tambura more svirati sve, je glavni repertoar još uvijek hrvatski.

Stvarnost je pravoda drugačija. Jezična kompetencija u društvi čuda puti onemogućuje isključivu hrvatsku komunikaciju, a direktni uticaj na jezičnu kompetenciju imaju ova društva samo u jako rijetki slučaji. Ali – a to je barem toliko važno – tamburaška društva moru biti i jedina mjesta, kade imaju ljudi mogućnost slušati i govoriti hrvatskim jezikom. Ta funkcija se ne smi podcijeniti i neka bude glavnomu timu svakoga društva motivacija i ohrabrenje.

Jači uticaj imaju tamburaška društva na muzičkom polju. Tamburaška društva jako utiču na širenje i poznavanje odredjene muzike. Neka društva su neizmjerno dobro upućena u narodno blago, druga opet u klasičnom polju, a treća tiraju neki best of šlagerov 1980-ih i 1990-ih ljet. Tamburaška društva su tim i jako uticala na muziku hrvatskih feštov. Samo da je najveći dio tamburaških društav ostao u svojem repertoaru u ovi prošli decenija. Brzi razvitak muzičke scene i brzo minja, ča je popularno i dobro. To se opet vidi po muzičkom izboru na veliki hrvatski fešta, kade se rado poseže za starim poznatom, nego da bi se poufalo na nepoznati teren.

Ali uprav ta nepoznati teren more doprimiti ugodna presenećenja. Veliki broj tamburaških društav shranja jako veliki potencijal za razvoj narodne grupe. Neki sastavi su jur pokazali, kako inovativnimi idejami ostaviti trajne slijede. Neka to bude želja za sve naša društva. Neka budu inspiracija za sve nas!