Gradišćanskohrvatska manjina je prilično mala manjina. Ovim jezikom govori malo ljudi. Govor je onda čuda puti o mikrojeziku i mikrozajednici. U ovakovi mikrozajednica se uprav zbog te veličine poznaju svi akteri i akterke, čuda puti još i osobno. A osobno znači, da je poznato, u ki društvi osoba sudjeluje, ča rado djela, s kim si je rod i kade ju moreš strefiti u slobodnom vrimenu.

To more biti prednost ar je čuda nas akteric i akterov u javnom žitku gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov i privatno u – u najboljem slučaju – prijateljskom odnosu. To onda olakša suradnja, ar se čuda toga more riješiti na „putu”. Ali naravno to skriva i veliku pogibel, da se mišaju privatni i poslovni posli i mišljenja.

Ova nemogućnost odvajanja poslovnoga od privatnoga more škoditi i pojedincu ali i društvu. Na nedavnom seminaru MEN-a u Berlinu su uprav ovo mentalno zdravlje i rezilijencija bila tema. Sposobnost, da se aktivistice i aktivisti moru po potriboći svisno isključiti, zabiti ta aktivistički žitak i počinuti od toga djela i problemov, ke vidimo na svakom kutu, nastaje sve važnija. A isto tako tribaju razvijati svist, kako i koliko prositi od drugoga dobrovoljnoga osoblja društva ili organizacije. Ako se uvijek prenaša poslovno u privatni prostor u slobodno vrime, ćedu se ljudi brže iščrpiti. A to neka ne bude cilj. Cilj je takozvani dugotrajni aktivizam, kade aktivistice i aktivisti dugotrajno djelaju bez da se preopterećuju ili zgubljaju volju.

Dugotrajni aktivizam ali znači i ča drugoga. Dugotrajno je, ako se ne djela na hitri, ar se moraju na brzinu još potrošiti pinezi ili ar kanimo komu ugoditi, s kim smo svenek bili „dobri”. Dugotrajno znači, da postoju dugoročni plani, čijem ostvarenju se približavamo polakimi ali konkretnimi i redovitimi koraki. To se mora i zrcaliti u riči, ke biramo u naši izjava, govori i članki.

Ne more biti dugotrajni cilj, da ugovaramo ljude, da je osobno napadamo, samo ar iz privatnoga gledišća nam ne odgovaraju. Ne smi biti, da naše privatne svitonazore donesemo na posao i je onde širimo kot da bi bili stav cijeloga društva, organizacije ili udruge. To nije dugotrajno.

Dugotrajno je, djelati na ovi veza, a to ne privatno, nego poslovno. Morao bi biti cilj svih akteric i akterov, ki djelaju u korist (gradišćansko)hrvatskoga, da isključu svoj privatni „ja” i svojemu poslovnomu „ja” velu više skupne cilje. To uključuje sporazume, kompromise, nahadjanje skupne točke i gledišća i podupiranje jedan drugoga, a koč su i potribne isprike. Ovakovo postupanje će se onda zrcaliti u poslovnom djelovanju. A bit će odraz cijenjenoga i toliko potribnoga profesionalizma u naši redi u korist hrvatske narodne grupe. U ovom smislu: Fokusirajmo i koncentrirajmo se na svoj profesionalni „ja”.