U Stinjaki su opet jednoč ukrali seosku tablu. Opet jednoč, ovako piše u svi mediji, ar ti su svi skočili na tu temu, još i u jutarnji žurnal je slučaj uspio. Širom Austrije je sigurno mjest, kade je kradnja seoskih tablic veći i redovitiji problem, a ovde još gor ne mislim redovitije odstranjenje ili pomoljanje seoskih tablic u dvojezični općina Koruške (ako uopće imaju dvojezičnu tablu).

Ali dobro, ORF a i svi drugi mediji su koristili priliku, da načinjaju iz ovoga slučaja zabavan mesopusni prinos, koga prikazuju u emisija po cijeloj Austriji i ki je tako smišan, ar se dodatno k tomu svemu još skoro svi intervjuirani zovu Grandić, kako mi povidaju poznanci iz cijele Austrije.

No i ja sam se blago posmihovala, iako je ostala neka gorčina. ORF bi si mogao jednoč premisliti wording (Nacht- und Nebelaktion) svojih prinosov, gledeć na to da je stopr pred ljeto i pol bio ured za čuvanje Ustava redovito pregledao selo, ar se je pojavila pismena grožnja na crikvi, ka je koristila riči takozvane Bajuvarske oslobodilačke armije, ka se je potpisala i kod eksplozije bombe u civi 1995. ljeta u Stinjaki. Ovakovo malo mini istraživanje bi isto pokazalo, da imaju Stinjaki dvojezične seoske table, ali na onom kraju sela (vjerojatno) namjerno ne. To se je naime nigdir u nimški mediji nije čulo.

Ada morebit su počinitelji bili hrvatski aktivisti? Šanse su prilično male, ar ih je kumaj kade još. Razumivanje zač bi se moglo postaviti u cijelom selu dvojezične table, iako na onom kraju malo gdo govori hrvatski, praktički ne postoji. Otpor bi mogao biti prevelik. A uprav rič otpor spada u ovom jako gustom izbornom ljetu čudakrat. Ali ne otpor protiv fašizma, nego otpor sve već radikalnih političkih strankov, ke kanu čuvati svoj „ugroženi“ nimški identitet.

Da je ta jur toliko fragilan, da ne more izdržati drugi jezik na tabli na ulazu u selo, me svaki put nanovo začudjuje. A to nisu samo Stinjaki, koliko ulazov u sela su jednojezična iako slišu dvojezičnoj općini. A onda stopr ta „problem“ odgovornosti. Je to na tom mjestu zadaća Zemlje ili općine. Ne znam, zač se mora svaka nova tabla nanovo diskutirati. Neki mali mini rječnik sa svimi najvažnijimi natpisi (da i pravopis odgovara normi) bi mogao riješiti ta problem. Onda se i nijedan činovnik ne bi mogao izgovarati na to, da to ne zna prevoditi.

U prošli ljeti je uprav vidljivost manjin obljubljena tema u manjinskoj politiki. Slučaj Stinjakov je pokazao, kako se ta vidljivost još i ako je govor o seoski tabla uprav ne vidi. Hrvatske aktivistice i aktivisti bi morali djelati uprav na tom, da bi moralo biti najprirodnije, da je dvojezičnost usput vidljiva. Ovakov zabavan prinos o tabla bi bio idealna mogućnost za to, potriban bi bio samo ov mali dodatak, ki nikoga ne boli: Stinatz/Stinjaki.