Uvezi sa školstvom, bilo u Gradišću bilo u Beču se u prošli tajedni čuda zbiva. Dobro tako. Neka protuliće i zbudja sve nas i naše funkcionare i tira u akciju. Pedagoška visoka škola je u Željeznu priredila dan o manjinskom školstvu u Gradišću. Stalna konferencija predsjednikov i potpredsjednikov Savjetov narodnih grup je širila javno pismo i najavila medijsku kampanju i razgovore s političkim zastupničtvom uprav zbog situacije obrazovne ponude zvana autohtonoga područja, pred svim u Beču i u Gracu.

Skoro isto vrime izjavio je Hrvatski centar, da ima njegova školska inicijativa sada ime – Školsko društvo Rešetarić-Beč – i odobrene štatute. Sada čekamo generalno spravišće a isto objavljenje odbora. Prošli tajedan se je pojavila onda daljnja inicijativa, ka si je isto zataknula zalaganje za hrvatski obrazovni sustav u Beču na svoju agendu. Centar austrijskih narodnosti, kratko CAN, se kani novimi, dodatnimi resursi iz Hrvatske i Slovenije opet jače aktivirati i opet nastati poveznica med manjinskimi društvi i politikom. Dobro tako. Čuda inicijativov je znak zato, da je tema važna, morebit još i da cilj već nije tako dalek pak da se kani koncem konca već-ko društvo kititi ovim lipim perjem školstva i omladinske tematike. Ključno pitanje je sada, kako ćedu sva ova društva jedno s drugim sudjelivati. Postoju od spomenutih društav različne javne i nejavne štrategije. Te štrategije su za takozvanu kritičnu masu samo jako teško dostupne. Većina tih društav nima u 21. stoljeću nastup u internetu, kade bi razumljivo i transparentno formulirala svoje cilje i štrategije. Informiranje o temi školstvo se trenutno suzi na izjave i skromne izvješćaje u mediji.

To stvara dva probleme: Nimam tu ćut kot da bi sva spomenuta društva kanila djelati skupa. Da imaju konačni skupni cilj, je barem jasno. Ali koliko se unajpr dogovaraju? Koliko tih političkih razgovorov peljaju skupa. Za manje upućeno političko kot i za civilno zastupničtvo vjerojatno teško izviditi, komu se prvo obratiti. Obrazovni sustav u Beču nije samo ovisan o politiki. Važni faktor ćedu biti roditelji odnosno masa ljudi, ka potribuje i se zalaže za ovakovu školsku ustanovu. Iako je osebujno u nesigurni časi teže zadobiti ljude za dobrovoljni angažman, u ovom slučaju bi se konačno mogli štrapacirati svi klišeji majčinstva i očinstva. Zalaganje za dobar dvojezičan obrazovni sustav je investicija u budućnost vlašćega diteta. Ljude, ki na to reagiraju, triba sada uloviti. Sama pripravnost množina ljudi će imati viši značaj nego bilo-ka daljnja inicijativa manjinskopolitičkih playerov.

Protuliće je dobro vrime za početak. Roditelji, kumovi, tete, strici i ujci javite se u korist mlade generacije! Onda se već ne tribamo mariti, ko društvo će upeljati školstvo u Beču nego za koga to sve djelamo: za najmladju generaciju!