Zahtjev na novu Saveznu vladu i na novo europsko manjinsko pravo

Petar TyranPo 15. oktobru, tj. po izb­o­ri za Nacionalno vijeće austrijske narodne gru­pe očekuju spravljen stol, dakle „tabula rasa“, na kom zapravo ništ nije ostalo od toga, ča su zastupniki šest autohtonih narodnih grup — Čehi, Hrvati, Madjari, Romi, Slovaki i Slovenci — minulih skoro pet ljet predložili Saveznoj vladi i ča su pripravili za nju i ča su od nje potribovali. Uzalud, zaman, bez ikakovoga rezultata su bile mnoge ure u sje­d­nica različitih djelatnih krugov, dane i tajedne dugo mi­nuciozne priprave, proljana mašta, ka je potrošena s ciljem da bi se postiglo pametno, dobro promišljeno rješenje, ko bi zadovoljavalo narodne grupe. No, premda ionako od mnogih očekivana, ali ipak ne tako željeno, opet jednoč je propala šansa da bi se do­š­lo do europskoga standarda, kakov poznamo u drugi, ta­kaj i mnogo mladji demokratski zemlja i država. Mogli bi govoriti i sa slavnim Williamom Shakespeareom „Pu­no larme za ništ“.

 

Forum Savjetov da bi podržavali dijalog med narodnosti i državom

Petar TyranKratko pred izbori za Na­cionalno vijeće 15. okto­b­ra su javili glasnogovorniki svojih stranak u pogledu na narodne grupe. Povezano s „nemarnim i jezično pogrišnim rješenjem ka­šti­­ge za Branka Kornfeinda“, ki je potribovao hrvatski službeni jezik u slučaju navodne prebrze vožnje u Bortanskom ko­taru javio se je i zastupnik u Parlamentu Niki Berlaković (Övp) i je u izjavi potribovao korektno korišćenje službenoga jezika ča se tiče jezikov narodnih grup.

Proširenje šengenskoga prostora mogla bi jačati Europsku uniju!

Petar TyranNeki od nas morebit sa z­a­nimanjem pratu diskusi­ju okolo mogućega pro­širenja šengenskoga pro­sto­ra. Posebno ovde nas pravoda zani­ma će li Hrvatska pristupiti ovomu šengenskomu prosto­ru, ča je pred kratkim značilo putovanje bez graničnih ko­n­trolov — ali ujedno i da doti­čne zemlje, ke ležu na rubu ovoga šengenskoga prostora moraju bolje kontrolirati svo­je vanjske granice i moraju za­pravo biti u stanju da her­m­e­tički zatvoru svoje granice, ako je na gusto ili ako ide za­to da npr. migranti i bigunci već ne bi smili prelaziti tu vanjsku granicu Europe.

Fenomen DANA MLADINE leži u solidarnosti i želji za druženjem

Petar TyranLjetošnji, 45. po redu Dan mladine — po 42 ljeti opet u sridnjogradišć­a­n­skoj Dolnjoj Pulji — je jasno pokazao i dokazao, da je po­jam mladina vrlo širok i da obuhvaća, barem kod gradi­š­ćan­skih Hrvatov, puno onih ki su odrasli s ovim najprvo jedno-, onda dvo- a konačno trodnevnom priredbom hrvat­ske mladine u Gradišću. Da neka priredba, ka je jur du­go pravi brend (Markenzeichen) jedne narodne grupe, narodnosti odnosno etničke manji­ne svoju aktualnost a tim i atraktivnost more konzervirati, a naravno i dalje razviti i u petom desetljeću otkada ju organizira Hrvatski aka­demski klub skupa s dotičnimi omladinskimi društvi i ostal­i­mi organizacijami u od­re­dje­nom selu — po uhod­a­nom ko­lu sjever-sredina-jug a takaj i prik državne granice na ma­djarskoj i slovačkoj strani — morebiti nije čudo, ali svakako vrlo je neobično.

Europsko nebo iznad gradišćanskih Hrvatov se zaškuruje

Petar TyranNa našem nebu se kažu škuri oblaki. A s „na­šim“ je mišljeno gradišćansko a pred svim i gradišćanskohrvatsko nebo — za ko znamo da je ipak malo šir­je nego samo ono prik savez­ne zemlje Gradišće (Burgenland). Na jednu stranu Gradišće je kao cilj-1-područje od Europske unije primalo duga ljeta znatnu financijsku po­moć a zapravo su svi bili gla­sni zagovorniki EU, dokle su curili pinezi iz Bruxellesa. Sli­čno je i sa Češkom, Poljskom, Slovačkom i Madjarskom. A upravo dva iz ovoga kruga sa­da „vježbaju urotu“ protiv EU.

Gdo bi mogao spasiti EU ako ne šakica odgovornosti punih liderov

Petar TyranNeprestano se zaoštrava situaciji na unutarsche­n­genski granica unutar E­uropske unije. Ča se zaista dogadja na Sredozemnom morju med Libijom i talijan­skom Lampedusom moremo samo naslutiti. Iako nam redovito stižu visti i slike s to­ga najjužnijega kutića (talijanskoga otoka) zapravo te­ško si moremo predočiti ka­kova ljudska katastrofa se on­de dogadja. Niti u Europi ne znamo, kako dugo će Erdo­ğan još prepričiti veliki val, poplavu Europe s izbiglicami i gospodarskimi migranti. U Libanonu sidu na bačvi bure­ta (Pulverfass) jer u toj zemlji svaki je četvrti izbiglica.