Pozdravio je goste na prijemu Kulturne zadruge povodom 35. obljetnice postojanja ove tada široke o­mladinske inicijative u „St­a­roj školi“ u Velikom Borištofu Manuel Bintinger, od nedavna novi predsjednik Ku­ge, ki u čas „radjanja“ Kuge još dugo nije bio rodjen. Da­kle niti ne zna kako teško se je radjala, kako uporni su bi­li tada mladi aktivisti u svojoj borbi da bi „Staru školu“ pre­tvorili u omladinski centar i s gospodarskom pozadinom, jer su jur tada vidili pogibelj odlaska seoskih ljudi „trbuhom za kruhom“ a tim napušćenja sela pred svim u ve­legrad. Aktualni predsjednik je o tom mogao samo čuti, a hvalabogu to emocionalno ni­ma tako u sebi, a tim je pu­no laglje pomirenje s pro­šlo­š­ću, s natezanjem sa seoskom crikvom i svojčas odgovornimi ljudi, ki su se — iz njevoga gledišća ponekad i oprav­dano bojali — da će Kuga doprimiti „kugu“ u selo.

Poznate anegdotu, ka n­a­vodno temelji na is­ti­ni­tom dogadjaju u nekada poznatom bečkom Cafe Ce­n­tral, kada su sidili dva po­znati bečki boemi-književniki za stolom — kad je ulazio kazališni kritičar po svojoj vo­lji, koga su ovi dva držali za umišljenoga skažljivca i pote­puha. Ov je imao nasadjeno jahaški šljem, nosio je jaha­čke pričes (Breeches) hlače i jahačke čižme do koljen a u ru­ki jahački bič i je tim svojim neobičnim nastupom povukao paž­nju mnogih gostov u kavani. Na to veli jedna od zgora spomenutih dvih boemov drugomu: „Čuj, i ja ni­mam konja, ali tako ča od nikakovoga konja ka­ko on ni­ma…!?“