Kolegica od Novoga glasa Lidija Novak veljek je reagirala i pisala komentar prošli tajedan, kad su Slovenci opet jednoč uspili na prvu stranicu orf.news. U njem je apelirala na hrvatsko zastupničtvo. To morem samo pušiti u isti rog. U komisiji za peticije potribovalo je zastupničtvo koruških Slovencev, na čelu s Romanom Roblekom i Rudijem Voukom podupiranje od Europskoga parlamenta, ar da manjinska prava u Austriji nisu ispunjena. To su naravno činili na slovenskom. Problemi su nam svim dost dobro poznati: jezik u javnom prostoru i na sudu, pravo na obrazovanje na materinskom jeziku, a to ne samo četira ljeta u osnovnoj školi, nego od čuvarnice do mature. Rudi Vouk je doprimio primjere iz Koruške, ali i u Gradišću bi ih bilo za kožu dost. A da ne govorimo o problemu teritorijalnoga principa ki trenutno još onemogućuje obrazovni sustav u Beču ili i u Gracu.

Ča je bilo zanimljivo na sjednici: Sve frakcije, ke su se javile za govor, argumentirale su za produženje peticije i za pomoć manjinam odnosno nove strategije. A to su izjavili iako ovakova nacionalna neispunjena manjinska prava ne slišu zadaćam EU-a, kot je razložila govoračica Europske komisije.

Da su različne frakcije istoga mišljenja, to je rijetkost rekla je Ana Miranda Paz na kraju sjednice. Ali da su frakcije o ovi manjinski tema složne, ne začudjuje. 10% stanovničtva Europske unije sliši kakovoj regionalnoj ili autohtonoj manjini. U stalnom diskursu o diverzitetu su one “starosjedilačke” manjine najednoč ti pozitivni primjeri šarolikosti (obično jer su prilično asimilirani i tihi i/ili ar imaju zbog svoje veličine odredjenu moć). Mnoge njih su i vrlo konzervativne manjine, dakle su birači ovih strankov, ke drugačije morebit ne bi argumentirali za šarolikost i manjinska prava.

Kolegica Novak je pozvala i hrvatsko zastupničtvo, da se zbudja. „Obisiti se” na takovi akcija bi jur bilo dost. Objaviti statement i izražavati podupiranje je mali i vrlo nezahtjevni posao.

Medjutim, u Gradišću vlada još uvijek mišljenje, da su partijskopolitički grebeni najbolji način poslovanja. Zaistinu se misli, da se mora svaka pojedina osoba pripisati jednoj stranki kot da se ne bi moglo strikno boriti za ispunjenje odredjenih propisanih prav. Ali ne, naša strategija je, da imamo za svaku sitnicu dvoja društva, da se još i javno izjavljuje, da se na primjer Centar austrijskih narodnosti stvara kao kontrapunkt Stalnoj konferenciji. Ta opet ne informira društva, ka nisu na istoj liniji (ali bi imala iste želje?).

U Koruškoj su barem u javnosti u stanju, da zajedno nastupaju nadregionalna zastupnička društva. U Koruškoj su razumili, da nijedna niti druga niti treta stranka neće spasiti situaciju manjin. Pokrenuti moramo mi sami, a to prosim skupa. To bi se polako moglo razumiti.