Kolo Slavuj se intenzivno pripravlja za svoj veliki nastup u HNK-u u Zagrebu. Čuda vrimena je prošlo otkad su gradišćanski Hrvati ovako izloženo pozornici i velikoj publiki stali u fokusu glavnoga grada Hrvatske. Ov spektakel sprohadja i HRT. A povezano s ovim prinosom došlo je provokantno pitanje: Kada ćedu izumriti gradišćanski Hrvati? Pitanje, ko kot damoklova mač lebdi nad našimi glavami.

Jeziki izumiraju, novi se obično ne radjaju. Izumiraju svaki dan, postoji bezbroj jezikov, kade znamo zadnje govornike imenom. To valja i za nekoliko gradišćanskohrvatskih sel u Gradišću. Poznamo sve ostale govornike nekoga sela. Imamo i druge primjere, kade je hrvatska rič zanimila. Za zadnje Hrvatice i Hrvate u Cimofu, Hrv. Čenči ili Sv. Kataleni smo pisali u prošlih deset ljet nekrologe u ovi novina, za čuda drugih sel svidoču samo već imena o nekada hrvatskoj povijesti. Pitanje je bilo postavljeno, kada su se za manom igrala dica. Po hrvatsku. Ada ima i toga. Poznamo malu dicu, čiji prvi jezik je hrvatski.

Kada ćemo ada izumriti? Iz mojega gledišća: Još živim. Ovim pitanjem se istovrimeno pojavljuju druga: Je li umira jezik ili narod? Je li je kultura isključivo vezana za hrvatski jezik? (U pogledu na brojna tamburaška društva: Definitivno ne.) Ka varijanta hrvatskoga jezika izumira? Ne izumira stalno ča u jeziku? (Ar već ne vozimo koli i nimamo pojma, čim služi oje.) Iz gledišća znanosti je izumiranje jezika prirodan proces. Pred nami su na ovom području isto jur izumrli jeziki. Iz gledišća govoračice je izumiranje pravoda jako emocionalni strah.

Pravoga odgovora na pitanje izumiranja nije. Ali istina je, da su svi jeziki narodnih grup na točki, kade bi se isplatilo pročitati nekoliko znanstvenih tekstov o revitalizaciji. To je rekla i Brigitta Busch prilikom platforme dijaloga u austrijskom parlamentu. Prišlo je vrime revitalizacije. Potvrdilo ju je u tom Bernhard Sadovnik, ki je potribovao ofenzivnu jezičnu politiku mjesto sadašnje restriktivne. Zemaljski poglavar Gradišća Doskozil ovu restriktivnu politiku u intervjuu s HN-om i NG-om nije (u)vidio. Bit će ada još čuda djela zastupničtva manjin, da osvidoči politiku o najnovijem stanju znanosti.

Jezik je naime uvijek političan, a njegov op- odnosno nestanak ovisan o političkoj situaciji, funkciji jezika i različnih hijerarhijov. Jeziki „vladarov“ i velikih političkih sustavov obično ne izumiraju. To bi tribala priznati politika.

Ča to znači za nas govoračice i govorače? Skoro ništ. Za svakidašnjicu ova spoznanja samo malo pomoru. Povodom smrti Barbare Frischmuth bila je autorica citirana na OE1. Ne tribamo kulturu žrtav, tribamo kulturu inspiracijov, kako prebroditi poteškoće. Dajmo se inspirirati od znanosti revitalizacije, a ne prestrašiti.