Zač jezik počne drimati?

Kad pripadniki neke manjine zbog socijalnoga napretka svoj materinski jezik zaminu za je­zik većinskoga naroda, ma­njin­ski jezik polako zaspi. U lingvistiki govorimo o „dormantnom“ ili „spavajućem“ jeziku (prisp. Hinton 2011: 291). Kad manjinski jezik u širokoj javnosti nije živ, on nima ni prestiža, a ni moći. To negativno djeluje na motivaciju pripadnikov manjine, da bi oni svoju dicu naučili drimajući jezik.

Motivacija

Nije interesantno učiti se jezik prez hasni. Zato sociolingvist Jaroen Darquennes veli, da se školstvo mora uvezati „in eine regional verankerte aber sowohl lokal wie auch global operierende Wirtschaft“ (2012: 11). Podučavanje jezika je bi­lo uspješno, ako se je u­godalo govornike animirati za hasnovanje ma­njinskoga jezika i ako se je povećao broj govornikov manjinskoga jezika. Za­to država mora jezik širiti i alfabetizirati jezičnu zajednicu. Ljudi mora­ju biti motivirani za uč­nju manjins­koga jezika. Država svojoj manjini mora omogućiti hasnova­nje jezika od dičjih jaslic do sveučilišća. Jezično znanje se mora evaluirati, da bi se mogao objektivirati uspjeh. Prioritet mora imati kvalitet pod­učavanja i jezične kompetencije.

Ča je dužnost škol?

Da bi se u jezičnoj zajednici povećao broj ljudi, ki govoru manjinski jezik, je potribno planirati učnju jezika (prisp. Sallabank 2011: 281). Pokidob da roditelji sve rjedje svoju dicu uču ma­njinske jezike, je dužnost škol, izravnati ta gubitak. Ali premalo je kvalificiranih učiteljev, ki bi mogli podučavati ugrožen jezik. Zato je potribna mudra investicija u izobrazbu učite­ljev. Jako važan je kontinuitet izobrazbe, i to od dičjih jaslic do sveučilišća.

Zbog čega neka prodavamo jezik?

Projdući put smo tvrdili da je jezik produkt kotno parfem. To znači, da se jezik more prodavati kot se more prodavati parfem. Pritom je važno do­znati interese kupcev. Ako interesi nisu poznati, produkt ne more biti adekvatno skrojen za ciljnu grupu. Produkt naime mora zbuditi po­zi­tiv­ne asocijacije kod kupca, a zato moramo probuditi atraktivitet pro­dukta. To znači, da moramo kod kupca izazvati že­lju, da se kani učiti jezik. Prodat ćemo na kraju samo on produkt, ki je perfektno pogodio potriboće konzumenta.

Kako živiti od jezika?

Status i rentabilitet manjinsk­o­ga jezika se more poboljšati samo onimi mjerami, ke govo­r­nikom jezične manjine pru­ža­ju materijalno do­brostanje. M­o­rebit Vam još odzvanja u uhu reklamni slogan Gospodarske komore: „Geht’s der Wirtschaft gut, geht’s uns allen gut“. Baza dobrostanja je us­pje­š­na ekonomija.

Ako država kani, da manjinski jezik preživi, ga mora proširiti na odredjena područja, tako­zvane domene.

Zač je potribna reklama za jezik?

Zato da bi manjinski jezik u javnosti nastao popularan, je potribno propagirati ga. Tomu na priliku služu naticanja (Wettbewerbe). Natica­nja u Hrvatskoj za najbolju novu hrvatsku rič priredjuje časopis Jezik. Podupira jezična kultura tim, da se upozorava na tudjice, ke nepotribno ulazu u hrvatski je­zik i da se jača svist o tom, da je potribno kre­iranje novih riči, da bi se mogao razvijati jezik. 2011. ljeta je nagradjena najbolja rič za „Tip­p­fehler“, i to „zatipak“. Spodobne akcije bi bile potribne i za gradiš­ćanskohrvatski jezik.

Pet stupov nosi kulturu jezika:

1. Hasnovanje jezika
2. Istraživanje jezika
3. Jezično savjetovanje
4. Jezična kritika
5. Reklama za jezik

Gradišćanskohrvatske sociolingvističke okolnosti otežavaju skrb za jezičnu kulturu. Ali za tešku situaciju gradišćansko­hrvatskoga jezika nisu krive sa­mo negativne soci­olingvističke prilike. Negativan udio u tom ima i gramatička norma, ku pi­s­ci i govorniki prem dobre normativne Gramatike, ne poštuju. Nositelj jezične kulture je istotako i kvalitetan i reprezentativan Rje­čnik gradišćansko­hrvatskoga jezika, ki se stalno mora obnavljati i proširivati. Nažalost fali leksikografija i terminografija. Nezadovoljavaju­ća jezična izobrazba govornikov i piscev je velik problem za kulturu jezika. Publikacije, u ki vrvi od jezičnih falingov po­t­kopavaju jezičnu kulturu. Jezi­čni savjetniki ne postoju.

Prvi rječnik je baza

Vokabular gradišćanskohrvat­skoga jezika je izašao 1982. ljeta u prvom svesku Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvat­skoga rječnika. Leksikograf bi rekao, da je ovo opći rječnik, ar sadržava reprezentativan korpus gradišćan­skohrvatskoga jezika i sve vrsti riči, adjektive, substantive itd. On je trojezi­čan. Nimški jezik mu je izvorni, a gradišćanskohrvat­ski i standardnohrvatski jezik su mu ciljni jeziki. Mišljen je kot preskriptivni rje­čnik, ar propisuje standardne ri­či, odnosno ke n­eka hasnujemo u teksti i u govo­ru javne komunikacije.