Zač jezik počne drimati?

Kad pripadniki neke manjine zbog socijalnoga napretka svoj materinski jezik zaminu za je­zik većinskoga naroda, ma­njin­ski jezik polako zaspi. U lingvistiki govorimo o „dormantnom“ ili „spavajućem“ jeziku (prisp. Hinton 2011: 291). Kad manjinski jezik u širokoj javnosti nije živ, on nima ni prestiža, a ni moći. To negativno djeluje na motivaciju pripadnikov manjine, da bi oni svoju dicu naučili drimajući jezik.

Doba je, da jezična komisija počne djelovati!

Ugledan sociolingvist, Jaroen Darquennes, piše da je potribno u­temeljiti instituciju, ka se bavi planiranjem je­zika, ako u nekoj dr­žavi postoji čvrsta volja za očuvanjem jezične manjine (prisp. 2012: 5). On naglašava, da se manjine u Walesu, u Baskiji i Kataloniji moru nadijati svitloj budućnosti, ar imaju institucije „die auf die Entwicklung und Implementierung von sprachplanerischen Maßnahmen spezialisiert sind“ (ibid.). Ako Austrija kani poštovati preporuke iz Europske čarte o regionalni i manjinski jeziki, je potribna konstruktivna jezična politika. Konstruktivno je to, da se utemelji institucija za planiranje jezika, ka bi se bavila sociolingvističkimi okoln­o­sti gradišćanskohrvatske ma­nj­ine. Momentano nimamo so­ciolingvistike. Joshua Fishman eksplicitno spominja „language academies“, „language boards“ ili „language committees“, ada jezične komisije, ke postoju od odborov, ki unutar jezičnopolitičkoga djelovanja koordiniraju i usuglašuju svoje aktivnosti. Jezična komisija na priliku pazi na to, da se poštuju jezične norme i jezični standard. Ona izriče sankcije ili dodiljuje odlikovanja. Ona je čuvar jezične kulture. Važno je, kako se hasnuje jezik, naime u skladu s gramatičkimi i leksičkimi pravili, ka su kodificirana u jezični kompendiji (Fishman 2009/2006: 312). U gradišćan­skohrvatskom slučaju su to Rje­čnik i Gramatika. Jezična komisija je odgovorna i za izgra­d­nju terminologijov, da bi na različni područji ekspandirao jezik.  

Strukturiran progam

Institucija za planiranje gradiš­ćanskohrvatskoga jezika bi bio gremij, ki poduzima ciljane mj­e­re za to, da se pobolj­ša ma­njin­skopolitička kli­ma. Zadaća te institucije bi lila izdjelati skalu prioritetov u odnosu na aktivnosti. Na temelju dugo­ljetnoga praktičnoga iskustva je djelotvoran slje­deći postupak (prisp. Darquennes 2012: 5):

1. Dijagnoza jezičnoga stanja 
2. Analiza potriboć za revitalizaciju jezika
3. Mjere za zadovoljavanje jezičnih potriboć 
4. Koncept za realizaciju inicijativov i podilje­nje ulogov 
5. Evaluacija uspjeha, je li ekspandira jezik u pogledu na hasnovanje i na jezični korpus. 

Ova težišća bi naravno mogla biti jezični program i za gradišćansko­hrvatsku politiku. 

(Agnjica Csenar-Schuster)