Gdo nosi odgovornost za kvalitet jezika?

Gradišćanskohrvatske sociolingvističke okolnosti otežavaju skrb za jezičnu kulturu. Ali za tešku situaciju gradišćansko­hrvatskoga jezika nisu krive sa­mo negativne soci­olingvističke prilike. Negativan udio u tom ima i gramatička norma, ku pi­s­ci i govorniki prem dobre normativne Gramatike, ne poštuju. Nositelj jezične kulture je istotako i kvalitetan i reprezentativan Rje­čnik gradišćansko­hrvatskoga jezika, ki se stalno mora obnavljati i proširivati. Nažalost fali leksikografija i terminografija. Nezadovoljavaju­ća jezična izobrazba govornikov i piscev je velik problem za kulturu jezika. Publikacije, u ki vrvi od jezičnih falingov po­t­kopavaju jezičnu kulturu. Jezi­čni savjetniki ne postoju.

Tagovi: 

Zač ne bi proširili i predjelali naš Rječnik?!

Prvi rječnik je baza

Vokabular gradišćanskohrvat­skoga jezika je izašao 1982. ljeta u prvom svesku Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvat­skoga rječnika. Leksikograf bi rekao, da je ovo opći rječnik, ar sadržava reprezentativan korpus gradišćan­skohrvatskoga jezika i sve vrsti riči, adjektive, substantive itd. On je trojezi­čan. Nimški jezik mu je izvorni, a gradišćanskohrvat­ski i standardnohrvatski jezik su mu ciljni jeziki. Mišljen je kot preskriptivni rje­čnik, ar propisuje standardne ri­či, odnosno ke n­eka hasnujemo u teksti i u govo­ru javne komunikacije.

Tagovi: 

Zač Gradišćanskim Hrvatom nije potriban hrvatski jezik?

Samo manjina Gradišćanskih Hrvatov odobrava opstanak jezika. Mnogim Gradišćanskim Hrvatom je svejedno, je li će jezik izumriti ili ne. Kadakoč oni hrvatski jezik gledaju kot dio svojega identiteta. Ali to istovrimeno ne znači, da im je važno kultivirati svoj jezik. Prenaporno im je usavršavati svoj jezik onako, da bi mogli govoriti o e­laboriranom kodu. 

Tagovi: 

Kakovo mišljenje ima država Austrija o gradišćanskohrvatskom jeziku?

U koj mjeri podupiraju službeni organi gradišćanskohrvatski jezik?

Unesco Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je izdjelala kriterije, na temelju kih moremo reći, je li neka dr­žava podupira dost svoje ma­njinske jezike ili ne. Država m­o­re manjini nuditi jezična pra­va, a vlada more biti negativno ori­jentirana prema jezičnim ma­njinam. Spomenuta grupa ekspertov za ugrožene jezike veli, da je govora o pasivnoj asimilaciji, ako je većinskomu naro­du svejedno, je li se govori ma­nji­n­ski jezik u državi ili ne, dokle dominantni jezik ostaje dominantan. U slučaju da ovo miš­ljenje prevladava u javnosti, je politika prem postojećega ma­njinskoga zakono­davstva na­zlobna i manjinski jezik ima čemeran imidž. Aktivnu asimi­laciju karakterizira to, da se cijela školska izobrazba dici po­sreduje na dominantnom jeziku. To je signal za manjinu, da napusti svoj jezik, ki nije vridan, da se u njem posreduje znanje.

Tagovi: 

Zač Gradišćanski Hrvati inzistiraju na svoju dvojezičnost?

Gradišćanskohrvatski jezik se hasnuje samo doma, u druge društvene oblasti se on nije pr­o­širio. Tamo mu nije dopušćan pristup (Es ist eh toll, dass ihr Kroatisch könnt, in meiner Gegenwart ist es aber unhöflich, Kroatisch zu sprechen!). Još i u hrvatski seli nije svenek mo­guće na cesti pominati se po hrvatsku. Većina hrvatskih st­anovnikov po­lazi od toga, da dica već ne raz­umu hrvatski. Jezični nivo je nizak. Tipičan je restringiran kod, skroman vokabular, na temelju koga ni­je moguće komunicirati na svi konverzacijski razina. Jezik ni­je dost atraktivan, da bi ga roditelji svojoj dici naprikdali. Zato kad jeziku u svi društveni domena nisu dodiljene važne i hasnovite funkcije, on nije u stanju biti identifikacijsko sre­d­stvo. Kad Gradišćanski Hrvati govoru hrvatski, iz dominantnoga nimškoga jezika prevadj­a­ju u hrvatski jezik. Nimški je­zik tim ima ulogu onoga, u kom govornik misli. To u konverzaciji more biti mukotrpno.

Tagovi: 

Kada će izumriti gradišćanskohrvatski jezik u Austriji?

Gradišćanskohrvatski jezik se već ne dava dalje od generacije do generacije. Mladi ljudi, ki još znaju jezik, već kumaj mo­ru najti govornike svoje glihe, da bi mog­li hasnovati jezik. I sami Gra­diš­ćan­ski Hrvati se med sobom već ne pominaju po hrvat­sku. Još i u oni domena, u ki se je jezik dugo mo­gao držati, to je na priliku u Cri­kvi, ga polako napuš­ćaju, još i u oni seli, u ki živi većina Gra­diš­ćanskih Hrvatov. Perpetuiranje jezika, očuvanje od propasti, je jako nesigurno. Zato je potribno, da se počne dokumentirati je­zik, kako se hasnuje u različni komunikacijski okolnosti.

 

Tagovi: