Najveća zapovid - piše Joško Preč

Najveća zapovid je ljubav. O ljubavi pjevati dan i noć. Bog nas je iz ljubavi stvorio za ljubav. Bez ljubavi je človik živ mrtvac. Sve moremo dati od sebe, ako nismo ljubav dali, ništ nismo dali. Za nas mora biti ljubav svakidanji kruh, jer ako ne damo ili ne dostanemo ljubavi, gladni, prazna nam je duša, kao želudac bez kruha. Koliko je ljudi, dice, ki velu: Sve su nam dali, samo ljubavi ne. A kako nam more dati ljubavi takov človik, ki ljubavi nima? Najveći pekljar i siromah je ta človik, ki ljubavi nima. Zato k Bogu ljubavi! Velikom poniznošću se približavam Bogu, ja nevoljni grišnik i prosim i prosim, jer sam siromah bez Boga, bez ljubavi.


Ljubav Božja je bezkonačna u koj se kupaju svi narodi, kao ribe u morju. A je ljudi, i to ne malo, ki ostanu mrzli i uz veliku ljubav Božju. Je ljudi, ki mislu u svojoj gizdosti, da su oni najbolji i na svakoga nek doli gledaju.

Kralj mira - piše Joško Preč

Kralje ovoga svita ne moremo zvati kralje mira, iako je bilo i med kralji ovoga svita kraljev mira. Ali kralji ovoga svita se boru za tron. Kako kanu imati ljudi, ki ljubu pinez, sve već pinez, tako kanu imati i kralji, već i već kraljevstav pod svojim jarmom.


Pilat pita Jezuša: Si ti kralj? Da, kralj sam ali kraljevstvo moje nije iz ovoga svita. Ja nimam tankov, zrakoplovov, niti vojske, samo dvajset ribarov, to je moja vojska, ka nima ništ drugo, nego svoje mriže, ne da lovu ljude, nego samo ribe.


Farizeji me krivo napadaju, da stvaram nemir i da sam protiv reda i rimskoga carstva.

U spomen 90. rodjendana A. Blazovića

Zastupniki hrvatskih društav pod krovom u Schwindg. 14 u Beču su se nedilju, 6. februara u Frakanavi spomenuli pokojnoga benediktinca patera dr. Augustina Blazovića. Dugoljetni dušobrižnik gradišćanskih Hrvatov u Beču bi ljetos bio navršio 90 ljet. Na obiteljskom grobu Blazovićevih (Galovićevih) na frakanavskom cimitoru su položili buket cvijeća, recitirali pjesme i se spomenuli p. Augustinovih zaslug. Spomenpriredbi otpodne (16.00) su se pridružili mjesni farnik Joško Kuzmić, zastupniki Hkd-a rodjaki i stanovniki sela.

Katoličanski ženski pokret se je sastao s novim biškupom Egidijem Živkovićem

ŽELJEZNO — Zastupnice Katoličanskoga ženskoga pokreta su se u minuli dani sastale s novim dijecezanskim biškupom Željezna dr. Egidijem Živkovićem u Željeznu. Sastanak su priredili u okviru Duhovnih vježbov za žene, pri ki je sudjelovalo već od 100 žen.
Kako je rekla predsjednica Katoličanskoga ženskoga pokreta, Gabi Carić, na Hrvatskom radiju Orf-a Gradišće je bila važna tema, da biškup E. Živković upozna djelovanje na bazi, dakle u dekanati i u pojedini fara dijeceze. Kako je nadalje naglasila Gabi Carić, žene da su dandanas angažirane u različni područji — i to u obitelji, u domaćinstvu i na poslu, tako da Katoličanski ženski pokret ženam kani nuditi mogućnost opušćenja.

Milo mi je ljudstva - piše Joško Preč

I moja jedina misao je: Milo mi je ljudstva. A druga: Oče oprosti im, jer ne znaju ča činu. Jur sam si obećao, da već neću pisati, ali ova rič „milo mi je ljudstva“ me je ponovo nukalo, da pišem, da izrazim moju solidarnost s nevoljnimi, potlačenimi, trpećimi. A ta druga: Oče oprosti im, jer ne znaju ča činu, valja i za nas. I danas ljudi ne znaju ča činu, i onda ne, ako su dobre volje: „Tohuvabohu“ je nastalo mišljenje na svitu.
Počelo je jur s tim, jer ako se je človičanstvo kroz evoluciju rodilo, ča i Crikva drži za moguće, ča je ta človik znao, ki se je razvio iz jedne živine, odnosno iz jedne vrste bliskoj opici. Nije znao ni komunicirati, nije imao jezika, počeo je s gestikulacijom. Iskao je smisao života, iskao je Boga, bio je velik siromah po našem smislu.

Služba poniznost - piše Joško Preč

Jezuš veli: Nigdor dvim gospodarom ne more služiti, Bogu, ili bogatstvu, ili sebeobožavanju. Služiti moramo svi, a ne čekati, da nam drugi služu. Pozvani smo, da Boga spoznamo, ljubimo i njemu služimo. Tako i bližnjemu svojemu. Gdo ne kani služiti, ne ljubi ni Boga, ni človika. Nismo najemniki, ki to i to učinu i mislu, da su sve učinili, nego svim srcem, svom moću, odanošću služiti Boga, človika. Boga človik još služi, nedilju k maši pojti ni velik trud, ali truditi se za svakoga, svaki dan, cijeli život, je mnogo mnogo teže.

80. smrtni dan Ladislava Batthyány-Strattmanna

NOVI GRAD — U južnogradišćanskom Novom Gradu (Güssing) su se 22. januara spominjali smrtnoga dana blaženoga Ladislava Batthyány-Strattmana, ki je umro pred 80 ljet. Sv. mašu u kloštarskoj crikvi je služio dijecezanki biškup dr. Egidije Živković.
Blaženi Batthyány-Strattmann je gradio u Gijeci i Körmendu bolnice i je kao vračitelj za oči besplatno pomagao siromahom. Umro je u 1931. ljetu u starosti od samo 61 ljeta.

Ljubav u poniznosti - piše Joško Preč

Ljubav i poniznost, dvi najmilije riči. Potiče me, da ov članak napišem. Sveta Elizabeta Ugarska je nek za druge živila. Otpovidala je svu diku, a bila je žena grofa od Türingije. Kao još malu divojčicu, dali su ju ovomu grofu za ženu. A po smrti muža se je čisto posvetila nevoljnim, siromahom, najodvratnije bolesnike je ona sama podvarala, zavijala im rane. Stoposto je shvatila tanač Jezušev: Ča ste jednomu od mojih najmanjih učinili, meni ste učinili, a ča niste ovim najmanjim bolesnim učinili, ni meni niste učinili.
Da, svečevati Boga iznad svega, ali Boga nek tako svečujemo iznad svega, da ljubimo ove bolesne nevoljne, kako ih je i Jezuš ljubio, susretao se s njimi, milo mu je bilo ljudstva.

Hrvatski Jandrof u središću pažnje novoga biškupa Egidija Živkovića

Novi dijecezanski biškup Željezna dr. Egidije Živković je 7. novembra takorekuć „službeno“ pohodio Hrvatski Jandrof u Slovačkoj i je tom prilikom blagoslovio novi križ na cimitoru, Dom ufanja u crikvenom parku a je služio i svetačnu sv. mašu na hrvatskom jeziku u koncelebraciji s mjesnim farnikom Jozefom Krupom i farnikom u Gijeci mr. Jončijem Karallom. Tim je biškup Živković jasno pokazao da se u svojoj natpastirskoj funkciji sada i kao biškup želji pobrinuti i za Hrvate u Slovačkoj.