Najveća zapovid je ljubav. O ljubavi pjevati dan i noć. Bog nas je iz ljubavi stvorio za ljubav. Bez ljubavi je človik živ mrtvac. Sve moremo dati od sebe, ako nismo ljubav dali, ništ nismo dali. Za nas mora biti ljubav svakidanji kruh, jer ako ne damo ili ne dostanemo ljubavi, gladni, prazna nam je duša, kao želudac bez kruha. Koliko je ljudi, dice, ki velu: Sve su nam dali, samo ljubavi ne. A kako nam more dati ljubavi takov človik, ki ljubavi nima? Najveći pekljar i siromah je ta človik, ki ljubavi nima. Zato k Bogu ljubavi! Velikom poniznošću se približavam Bogu, ja nevoljni grišnik i prosim i prosim, jer sam siromah bez Boga, bez ljubavi.

Ljubav Božja je bezkonačna u koj se kupaju svi narodi, kao ribe u morju. A je ljudi, i to ne malo, ki ostanu mrzli i uz veliku ljubav Božju. Je ljudi, ki mislu u svojoj gizdosti, da su oni najbolji i na svakoga nek doli gledaju.

Kralje ovoga svita ne moremo zvati kralje mira, iako je bilo i med kralji ovoga svita kraljev mira. Ali kralji ovoga svita se boru za tron. Kako kanu imati ljudi, ki ljubu pinez, sve već pinez, tako kanu imati i kralji, već i već kraljevstav pod svojim jarmom.

Pilat pita Jezuša: Si ti kralj? Da, kralj sam ali kraljevstvo moje nije iz ovoga svita. Ja nimam tankov, zrakoplovov, niti vojske, samo dvajset ribarov, to je moja vojska, ka nima ništ drugo, nego svoje mriže, ne da lovu ljude, nego samo ribe.

Farizeji me krivo napadaju, da stvaram nemir i da sam protiv reda i rimskoga carstva.

U okviru serije predavanj Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču — u organizaciji voditeljice dr. Sanje Vulić u Hrvatskom centru u Beču — 9. decembra minuloga je časna sestra iz reda Naše Gospe, doc. dr. sc. Katarina Koprek referirala o temi „Koje su crikvene popijevke gradišćanskih Hrvatov prihvaćane u staroj domovini?“.

Zastupniki hrvatskih društav pod krovom u Schwindg. 14 u Beču su se nedilju, 6. februara u Frakanavi spomenuli pokojnoga benediktinca patera dr. Augustina Blazovića. Dugoljetni dušobrižnik gradišćanskih Hrvatov u Beču bi ljetos bio navršio 90 ljet. Na obiteljskom grobu Blazovićevih (Galovićevih) na frakanavskom cimitoru su položili buket cvijeća, recitirali pjesme i se spomenuli p. Augustinovih zaslug. Spomenpriredbi otpodne (16.00) su se pridružili mjesni farnik Joško Kuzmić, zastupniki Hkd-a rodjaki i stanovniki sela.

ŽELJEZNO — Zastupnice Katoličanskoga ženskoga pokreta su se u minuli dani sastale s novim dijecezanskim biškupom Željezna dr. Egidijem Živkovićem u Željeznu. Sastanak su priredili u okviru Duhovnih vježbov za žene, pri ki je sudjelovalo već od 100 žen.
Kako je rekla predsjednica Katoličanskoga ženskoga pokreta, Gabi Carić, na Hrvatskom radiju Orf-a Gradišće je bila važna tema, da biškup E. Živković upozna djelovanje na bazi, dakle u dekanati i u pojedini fara dijeceze. Kako je nadalje naglasila Gabi Carić, žene da su dandanas angažirane u različni područji — i to u obitelji, u domaćinstvu i na poslu, tako da Katoličanski ženski pokret ženam kani nuditi mogućnost opušćenja.

Jezuš veli: Nigdor dvim gospodarom ne more služiti, Bogu, ili bogatstvu, ili sebeobožavanju. Služiti moramo svi, a ne čekati, da nam drugi služu. Pozvani smo, da Boga spoznamo, ljubimo i njemu služimo. Tako i bližnjemu svojemu. Gdo ne kani služiti, ne ljubi ni Boga, ni človika. Nismo najemniki, ki to i to učinu i mislu, da su sve učinili, nego svim srcem, svom moću, odanošću služiti Boga, človika. Boga človik još služi, nedilju k maši pojti ni velik trud, ali truditi se za svakoga, svaki dan, cijeli život, je mnogo mnogo teže.

NOVI GRAD — U južnogradišćanskom Novom Gradu (Güssing) su se 22. januara spominjali smrtnoga dana blaženoga Ladislava Batthyány-Strattmana, ki je umro pred 80 ljet. Sv. mašu u kloštarskoj crikvi je služio dijecezanki biškup dr. Egidije Živković.
Blaženi Batthyány-Strattmann je gradio u Gijeci i Körmendu bolnice i je kao vračitelj za oči besplatno pomagao siromahom. Umro je u 1931. ljetu u starosti od samo 61 ljeta.

Novi dijecezanski biškup Željezna dr. Egidije Živković je 7. novembra takorekuć „službeno“ pohodio Hrvatski Jandrof u Slovačkoj i je tom prilikom blagoslovio novi križ na cimitoru, Dom ufanja u crikvenom parku a je služio i svetačnu sv. mašu na hrvatskom jeziku u koncelebraciji s mjesnim farnikom Jozefom Krupom i farnikom u Gijeci mr. Jončijem Karallom. Tim je biškup Živković jasno pokazao da se u svojoj natpastirskoj funkciji sada i kao biškup želji pobrinuti i za Hrvate u Slovačkoj.