U organizaciji Hrvatske samouprave Bizonje su prošli petak prezentirali reprint izdanje Križnoga puta iz 1844. ljeta. Križni put je napisao Bizonjac Ambruš Kalistuš.
Bizonja – Kako je na početku priredbe u bizonjskoj crikvi javio zastupnik Hrvatske samouprave Bizonje ujedno i jedan od urednikov reprint izdanja Balaž Martinšić, su planirali prezentaciju knjige ali nažalost nevrime i vjetar u južnom Gradišću je onemogućilo putovanje znanstvenika, etnologa, muzeologa i pjesnika Šandora Horvata ki je bio uz domaćega Bizonjca glavni motor ovoga reprint izdanja. Povijesničar Martinšić je po pozdravu nazočnih povidao u većinom mjesnim vjernikom i zainteresiranim, kako su došli do jedinoga primjerka ovoga 182 ljeta staroga izdanja. Tako na drugoj stranici u trojezičnom hrvatskom, madjarskom i nimškom hvalodavanju se zahvaljuju Editi Mühlgaszner, ka je stavila na raspolaganje Bizonjcem iz svojega privatnoga fundusa jedini postojeći hrvatski primjerak ovoga križnoga puta.
Kalistuš Ambruš
Martinšić je svojim domaćim slušateljem predstavio životopis franjevca Kalistuša Ambruša ki je rodjen 26. aprila 1783. ljeta. 1804. ljeta je stupio u franjevački red a 1806. ljeta su ga zaredili za svećenika. U madjarskom varošu Ostrogonu (Esztergom) podučavao je 1808. ljeta filozofiju. Od 1811. ljeta je dvadeset dvi ljeta dugo bio vojnički kapelan. Bio je i kapelan 39. cesarskoga- kraljevskoga pišačkoga regimenta do 1827. ljeta.
Od 1828. ljeta podučavao je u školi istoga regimenta vjeronauk, talijanski jezik i književnost i povijest. Potom je tri ljeta dugo podučavao onde vjeronauk i prirodoznanstvo. Odlikovan je 1831. ljeta zlatim križem II. stupnja. 1833. je prošao u Požon i postao nimški prodikač varoša. 1835. ljeta je izdao nimški križni put, a 1844. ljeta je od ovoga izdanja napisao nadopunjeni hrvatski križni put. Umro je 19. januara 1845. ljeta u Željeznu. O njegovom životopisu moremo čitati u progovoru knjige.
Križni put
U svojem predgovoru piše pater Kalistuš Ambruš sljedeće: „Horvatzko Lyutztvo Selézanszkoga Pólya, ovu Pobósnoszt krisnoga Puta obversuje, po sztárom Zakonu, szűmu Korizmu, na tako recsene Pétke Martziuske, va Czrikvi Redovnikov Sz Francziskusza Seléznom. Ali pokidób daje ov krisni put va szaki horvatzki molitveni Knyga ydrugimi ricsami obdersan, tako szam szi naiper zél, ov krisni Put va oszebite Knysicze szkupaznoszit sze tako pri ovój szvétoj Pobosnószti nahajajuchi Verniki, va Jacska ter Molitva jednacsili budu. Ja pri ovom mojém Trudu niszám drugoga Nakanenya jimal odlak duhovnu haszan kerschanszko, katolicsanszkoga Lyucztva horvatzkoga Jezika.” Tako je na pedeset stranica otiskana svaka štacija s premišljavanjem i tekstom zdihavanja. Dodatno su još u knjigi jačke: Od muke Jezussa Krisztussa, Od D. B. Marie, Korizmi pred Prodikom i molitva Od Saloszti B. D. Marie, ku je chutila, kad je Jezus Dussu ne Krisu szpusztil.
U progovoru knjige su uredniki Horvat i Martinšić dali i uvid u život franjevačkoga bratinstva s naslovom članka: Franjevačko bratinstvo od pasa med Gradišćanskimi Hrvati u kom je citiran i natpis na ormaru „bratinstva”, ki se čuva i danas na Brigu Kalvarije u Željeznu.
Povijesni trenutak
Kako bi bila ova svetačnost još potpunija je Martinšić po uvodu i prezentaciji knjige počeo moliti po originalnom tekstu čitajući iz reprint izdanja. Kantorica i narod su jačili med štacijami jačku Staše mati.
U izdanju knjige je suradjivao i akademičar i povijesničar Nikola Benčić ki je lektorirao izdanje. Za nimški prijevod je bila odgovorna Eva Popielek.
Kako su još doznali vjerniki iz predavanja povjesničara Martinšića, o grafičkom oblikovanju orignalne knjige nažalost nisu doznali u šopronskom arhivu detaljnije informacije, je li su koristili ove grafike kod drugih izdanj ali je samo napravljeno za ov primjerak. Reprint izdanje je tiskano u Székesféhérváru uz financijsku potporu Županijske hrvatske samouprave Jursko-Mošonsko-Šopronske županije.
Po prezentaciji i molitvi Križnoga puta je Hrvatska samouprava Bizonje na čelu s predsjednicom Klaudijom Radić Šmatović pozvala na malu agapu na dvoru farskoga doma u grijanom šatoru. Iako nisu vrimenski uvjeti na ov petak bili nažalost najbolji, su se sigurno vjernice i vjerniki mogli još dugo razgovarati o ovom izdanju.
Ingrid klemenčić