Vjerojatno najpoznatija Marijanska crikvena jačka slavi ljetos 120. obljetnicu postojanja. Original je iz Češke, u Gradišće je došao 1930. ljeta po Euharističkom kongresu u Zagrebu.

Početkom augusta ovoga ljeta raspisala je Zbirka sakralne umjetnosti u Prisiki oglas, da išću kipe i štatue Divice Marije. Predstaviti kanu ovo ljeto na jesen ove kipe i priče, ke su vezane uz Marije, ke si ljudi čuvaju u svojem domaćinstvu.

Uzrok za ovu posebnu izložbu je 120. obljetnica marijanske jačke, ka je i u Gradišću vrlo obljubljena. Govor je o jački br. 270 u Kruhu nebeskom. Jačka Zdrava Diva u koj se Blažena Divica Marija naslovljuje kraljicom Hrvatov, je obljubljena jačka na shodišći i svetačni maša. Martin Cirković oduševljeno piše u kalendaru Gradišće još i o najobljubljenijoj i najpopularnijoj marijanskoj jački Hrvatov – tvrdnja, koj je teško prigovoriti, ar bi bila potribna opširna anketa. Činjenica je, da se jačka hasnuje i u reprezentativnom kontekstu. Tako su ju Hrvatice i Hrvati zajačili jur već puti pri papini pohodi ili pri audijencija kod Svetoga oca.

Ali nije samo zanimljivo pitanje, zbog čega je ova jačka nastala tako popularna, a to i u Hrvatskoj i u Gradišću, nego i priča o nastajanju i putovanju te melodije i teksta.

Ljetos u decembru će projti 120 ljet, da je jačka Zdrava Djevo po prvi put zaglušila na hrvatskom jeziku. Na 50. svečevanju otkad je papa Pio IX. 1854. ljeta u poslanici Neizrecivi Bog proglasio dogmu o neoskrunjenom prijeću Blažene Divice Marije, je jezuit Petar Perica napisao ovu marijansku jačku sa šestimi kiticami. To je bilo za svečevanje ovoga Marijinoga svetka 8. decembra 1904. u Peričinom redu u Travniku u Bosni. Jačku je pred tim u septembru jur objavio u Glasniku Srca Isusovaca. Perica se pri tom nije potpisao nego je stavio samo slovu -e-. Kroatistica Ivana Klinčić zato misli, da dandanas prevladava mišljenje, da je govor o narodnoj jački.

Petar Perica, rodjen 1881. ljeta u Kotišini u blizini Makarske – selo danas već ne postoji ar je je srušio veliki potres – je od malih nog nadaren na pjesničkom polju. Tako se povida, da je u osnovnoj školi pozdravio biškupa vlašćom pjesmicom. Ta dogodjaj i kršćanski odgoj u obitelji, osebujno od pobožne majke, zbudjaju u njega želju za svečeničkim zvanjem. Zato stupi u red jezuitov i pohadja nadalje školu u Travniku.
U to vrime, u petom razredu gimnazije napiše i jačku Do nebesa nek se ori, ka nastaje himna mladine. Ova jačka dohadja novim tekstom Kot grmljavina odziva istim putem kot Zdrava Diva u Gradišće i je danas isto otiskana pod brojem 189 u Kruhu nebeskom. Po gimnaziji poišće novicijat u Velehradu u Češkoj, kade polaže svoje prve zagovore i kade je vjerojatno došao u dodir s melodijom Zdrave Dive.

Ista melodija je naime u Češkoj obljubljena hodočasna marijanska jačka pod naslovom Tisíckráte pozdravujem tebe, ka se odanle širila i u Slovačku i Poljsku i ka je s tekstom Tausendmal stets wollen wir dich grüßen isto preuzeta od Nimcev i se danas u drugoj varijatni nahadja i u nimškom Gotteslobu.

Melodija je i zbog toga tako poznata nastala, ar je do 2020. ljeta bila melodija, ku su zvoni svaku uru igrali u praškom Loretu. Prik 100 ljet su zvoni onde igrali ovu melodiju, dokle su odlučili opet – kot je to bila navada u 18. stoljeću – minjati melodiju.

Autor melodije nije poznat. Kot je rekao vorištanski kantor Kristijan Sivac, je Perica napisao tekst ovoj jački u koruškoj Labotskoj dolini (Lavanttal) prije nego se je vrnuo u Travnik. Originalna Peričina verzija ima šest kitic, melodiju je prilagodio Vladimir Stahuljak. Jačka je od početka bila obljubljena i tako je bila otpjevana i na Euharistijskom kongresu u juliju 1930. ljeta u Zagrebu.
Na ovom kongresu su bili nazoči i dva gradišćanski Hrvati, kot piše Ignac Horvat u Katoličkom kalendaru 1966. ljeta. To je bio on sam, ončas farnik Nove Gore i filijalke Pinkovac, i Joka Pavlin/Perin. Novogorac, ki da je imao tetu u Zagrebu, ka se po udaji s cikljinskim tršćem onda nastanila i je pred smrćom još jednoč kanila viditi svojega nećaka, je glavni lik povidajke u Horvatovom stilu o putovanju u Zagreb, ki je još jednoč otiskan u Kalendaru Gradišće iz 1985. ljeta. U njoj je Horvat upleo povidajku o daru iz Zagreba. Horvat je naime novogorskoga kantora naučio dvi nove jačke, ke je prepisao za Gradišće. To su Kot grmljavina odziva i Zdrava Diva.

Nikola Benčić piše, da su Novogorci jur isto ljeto jačili ovu jačku na putu u i onda i u samom Celju i ovako upoznali i druge Hrvatice i Hrvate ovom jačkom. Martin Meršić ml. da se je 1940. ljeta skrbio za crikvenu imprimaturu, a jur 1942. ljeta je došla s četirimi kiticami u prvo izdanje Kruha nebeskoga. Kot piše Benčić je jačka i kašnjemu biškupu Štefanu Laszlou bila jedna od najdražih. To da je bio i jedan od uzrokov, zač se je jačka dalje širila. Gradišćanskohrvatska verziji zapisana je u Napevki po Duganovoj harmoniji (vidi članak A. Jembriha).

Pisac hrvatskoga teksta Petar Perica je 1914. u Innsbrucku bio posvećen za svećenika i 1944. ljeta su ga komunistički partizani skupa s brojnimi drugimi svećeniki umorili.

Tereza Grandić