KroaTarantata, mlada moli­škohrvatska muzička grupa čiji člani su porijeklom iz Mundimitra (Montemitro) u južnoj Italiji je utorak, 21. januara u Hrvatskom cent­ru u Beču predstavila svoj prvi CD »Duša naša«. Kompaktna ploča sadržava 11 jačak na njevom jeziku, koga sa­mi nazivaju „na našo“. KroaTarantata je subotu pred tim sada jur tradicionalno nastu­pila na 73. Hrvatskom balu u Schön­brunnu, kade su pono­vo uduševili brojnu publiku.

Subotu, 25. januara, Hrvat­ski je centar bio pun dice, roditeljev, stariocev i staramajkov ki su došli na dru­že­nje s Enesom Kiševićem, jed­nim od naših najboljih i naj­omiljenijih suvrimenih hrvat­skih pjesnikov. Enes je u pr­vom dijelu programa čitao svoje stihe dici, a u njegovoj interpretaciji oni su zvučali razigrano i vedro. U drugom dijelu programa dica su ima­la prilike razgovarati s pjesnikom, ki je priznao da je imao tremu jer su dica naj­is­kreniji kritičari. Da im se je vidio njegov nastup i njegove pjesme, dica su pokazala ni­zom pitanj i na njih mu nije bilo lako odgovoriti: Kada ste shvatili da ste pjesnik? Kakova je to ćut pisati pjesme? Ki je vam najdraži pjes­nik? Na kraju ove subotnje matineje Hrvatskim centrom odzvanjao je dug i glasan plj­esak kim je velika i ma­la publika zahvalila Enesu Ki­ševiću na iskreni, vedri i te­p­li pjesmica, stihi. 

Folklorni ansambl Kolo-Slavuj je u nastavku lanjskih us­­pješnih adventskih koncertov „Zajačimo maljahnomu“ ljetos snimio i publicirao no­sač zvuka, CD-jku s istim naslovom. U tom svojem adventskom programu Kolo-Slavuj interpretira i prezentira kršćanske narodne napjeve kao i crikvene liturgijske jačke iz svih krajev kade živu gradišćanski Hrvati kao i iz Hrvatske. Posebno žarišće pritom leži na jačka Hrvatov na Hati, osebujno napjevov iz Hrvatskoga Jandr­o­fa i Pandrofa, s ciljem da bu­du izvodjene i objavljene jačke ke su rijetko komu još pozna­te ili pak jur zdavno bile pozabljene (G. Novak-Karall).

CrikvEni zbor Svetoga Lov­renca Trajštof pod peljanjem stud. nadsavj. mag. Zlatke Gieler ima jur dugu tradiciju u ovom selu na Poljanci i je poznat širom Gradišća. Ov zbor je utemeljen u jeseni 1965. kao mišoviti zbor pod peljanjem Zlatke Gieler. U prethodni ljeti je ženski ansambl uz peljanje školnika i kantora Alfonsa Kornfeinda bio oblikovao sv. maše pri­likom crikvenih svetačnosti. Zbor je po intenzivni proba prvi put stupio na pozornicu na Božić 1965. U sljedeći ljeti je po tradiciji nastupao na Božić, na Vazam, na Tijelovu kao i pri drugi poseb­ni i istaknuti prilika.

Ov minuli vikend je bio najvjerojatnije jedan od vrhuncev u našoj tam­bu­raškoj odnosno folklornoj tradiciji. Koliko tamburašic i tamburašev je zaista stalo na pozornici u škad­nju u Traj­što­fu, vjerojatno ni člani Tambu­rice Trajštof sami ne znaju, ni­ti ne sadašnji pe­ljač i dirigent Wolfgang Kuzmić a vjerojatno niti ne njegov još uvijek aktivni iako u momentu rekonvalescentni otac Oto Kuz­mić. No mogli ih biti daleko prik 70 (!?). Gdo bi to znao tako točno? U toj velikoj riv­nji i u stalnom minjanju nije ni bilo moguće ih pobrojiti. No, jed­na brojka je vrlo jas­na ali zapravo i nevjerojatna: 500 di­ce i odraslih je u me­djuvrimenu u minulih 60 ljet „prošlo kroz ruke“ trih generacijov Kuzmićev: Adalberta, sina Ota, a sada unuka Wo­l­f­ganga. Na početku u 1959. ljetu ih je bilo pet, ki su po­čeli vježbati u raspušćenoj trgovini — a danas po 60 ljet vrlo uspješnoga djelovanja i na tradicionalnoj interpretaciji hrvatske glazbene literature ali i s novimi poleti i eks­perimenti u aranžiranju i izboru narodnih jačak i klasičnih kusićev se je ov tamburaški ansambl pokazao kao silija glazbenikov i jačkarov, kao lavina tamburice, ka je sa svojom snagom takorekuć čvrsto objamila brojnu publi­ku u dupkom punom farskom škadnju u Trajštofu prilikom svojega slavlja.

Zemaljski savjetnik Heinrich Dorner (Spö) je tokom spomenpriredbe za Rome i Sin­te u Lakimpuhu subotu, 16. novembra odlikovao Emmericha Gärtner-Horvatha »Ve­likim časnim znakom Zemlje Gradišće«. Čašćen je za svoj dugoljetni neumorni an­gažman za na­rodnu grupu Romov u Gradišću.

U ljetu u kom slavi 100. rodjendan, Zagrebački kvartet navratio je u srijedu navečer, 23. oktobra i do Beča, majstorski ponudivši ljubiteljem klasične glazbe u crikvi sv. Petra gudačke čarolije. Kon­cert je održan u sklopu 15. Festivala hrvatske glazbe ki se je do 5. novembra održa­vao u Beču. Nedilju, 3. novembra je nastupio Zvjezdan Ružić Sextet u Hrvatskom ce­n­tru a utorak, 5. novembra duo Anastasia Kobekina, violon­čelo (Rusija) i Lovre Marušić, glasovir u Staroj gradskoj vijećnici u Wipplingerstrasse je završio Festival.

Peti i šesti svezak knjige velikoga nacionalnoga projekta, ki je započeo 2008. ljeta, »Povijest hrvatskoga jezika« predstavljeni su 29. oktobra u Matici hrvatskoj u Zagrebu. Knjige su predstavili recenzenti akademik Stjepan Damjanović i Ivana Matas Ivanković, ravnatelj Institu­ta za hrvatski jezik i jeziko­slovlje Željko Jozić tr urednik Ivo Pranjković i glavni urednik projekta Ante Bičanić.

»Jačkar — Hrvatske narod­ne jačke iz Gradišća« mogao bi biti takorekuć sveto pis­mo svim ki se bavu narod­nom glazbom i tradicional­nimi hrvatskimi jačkami u povijesnom Gradišću, dakle u današnjoj Austriji, Madjar­skoj i Slovačkoj. Prezentacija no­votiskanoga i komentiranoga »Jačkara« je bila subotu, 19. oktobra u Hrva­t­skom Jandrofu u Slovačkoj. Filip Tyran je prezentirao ov reprint pjesmarice ku su du­hovnik Martin Meršić ml. i Vinko Žganec izdali 1964. ljeta u Čakovcu.

Medjunarodna udruga gradišćanskih Hrvatov — Gradišćansko društvo Hrvat S.A.M. (Slovačka-Austrija-Madjarska) iz Zagreba organizirala je, zajedno u suradnji s istoimenom udrugom iz Željezna i Željezanskom biškupijom humanitarni kon­cert pod nazivom »Pax et Bo­num za djecu Vukovara« u nedilju, 13. oktobra u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga s početkom u 20.05. Koncert se je mogao pratiti u izravnom prijenosu na Hrvatskom katoličkom radiju i u Hrt-u 2. Jur dan pred tim, su­botu, 12. okt. su održali simpozij s te­mom „Europa i kultura sje­ćanja“ na Kaptolu u Zagrebu.