Ov tajedan je za študentice i študente u Austriji opet počeo novi semestar. Do daljnjega će se i ov ljetni semestar održati online ili u hibridnom obliku. To valja i za takozvane gradišćanskohrvatske vježbe na Bečkoj slavistiki. U ponudi slavistike se moru ovo ljeto najti dva konverzatoriji, kade stoju gradišćanske Hrvatice i Hrvatiu fokusu.

Seoske knjižnice su za stanovničtvo važno mjesto zabave ali i veliki izvor informacijov i znanja. S tim nisu samo obljubljena mjesta za susret i razgovor, nego i važne institucije sela. U sjeverogradišćanskom Vorištanu na Poljanci su prošlo ljeto preselili seosku knjižnicu i su joj u okviru toga dali i novi oblik, čim se je i povišala nje atraktivnost za male i velike čitateljice i čitatelje.

Nije zapravo već tolerabilno, ča se dogadja u ovoj državi, u koj je jasno nešto trulo, gnjilo. U konkretnom slučaju ide za prozirnost človika. „Stakleni človik“, ki je u prošlosti bio bezbroj puti tema u futuristički romani, apokaliptični prorokovanji budućnosti i upozoravanju od totalitarnih sistemov. Ča imamo od toga držati ako na temelju jedne bilješke i nekom uredskom kalendaru jednoga poduzeća iz 2017. ljeta (natuknica „Kurz“). Državno tužilačtvo počinje pregledjivati, prisluškivati i opservirati a konačno i „provaljivati“ u privatne prostorije nekih ljudi? Kako daleko smo došli, da danas svaki potepuh u nekoj državnoj, točnije rečeno pravničkoj ili ti policijskoj instituciji ima pravo dati nalog da se pretraži čitavi — pazite: cijeli — sms-, chat- i mejl-promet dotične osobe na samo sada nego i ljeta najzad. Kamo smo došli, za Boga miloga!?