Kako bi bilo lipo da bi PAX (mir) opet postao BONUM (dobro) za sve

Petar Tyran

Kako se čini obistinila se je sanja biškupa Egidija Živkovića da „gradiš­ćanski Hrvati nisu EU za zelenim stolom, nego da smo svi opet pod istim krovom i da nas naša stara domovina povezuje i da nas podupira“. To je Živković rekao uz ostalo pri koncertu »Pax et Bo­num« subotu, 9. decembra u dvorani za različne potrebe u Filežu i čulo ga je stotinu lju­di i mu to i vjerovali. More se pretpostaviti da ćedu ga u tom slijediti pred svim i naši Hrvati i Hrvatice s „onkraj“ gr­a­nice u Madjarskoj i Slov­a­čkoj, kim se je posebno obratio ov koncert a s njim i bi­škup Živ­ković. U tom ne sa­mo vjerskom nego i sekularnom nastojanju su mu jako dobro do­šli i njegovi i kontakti fra Bo­že Blaževi­ća u najviše diplomatske i političke kruge i lju­dem u visoki pozicija u H­r­vatskoj, kim je upravo i u ovi teški dani doma dobrodo­šao ovakov pozitivni odjek izvana, ovakova svića u tunelu, kom se moru i kanu rado po­dičiti i u samoj Hrvatskoj. Ako Živ­ković i njegovi pomagači fra­njevci u Gradišću u tom us­­piju, da RH u­budu­će pola­že veću pažnju a tim i m­o­ral­nu i materijalnu podrš­ku gra­diš­ćanskim Hrvatom, on­da tri­ba skidati kapu pred tim vr­lo angažiranim i dale­kovid­nim pothvatom i a­nga­žma­nom.

„Gradišćanskohrvatska rožica“ Gizela Čenar i ljubav prema muziki i tamburi

Petar Tyran

Nije potribno, da joj još nasadimo korunu —- tu smo jur nasadili, a pred svim: tu korunu si je jur sa­ma na­sadila sa svim tim ča je dobroga, važnoga i glasovito­ga činila u prošlosti. Ali u tu korunu, ka je u toj svojoj vri­d­nosti i ugledu i sjaju rasla od ljeta do ljeta, joj moramo u­graditi novi, morebit najvri­d­niji do sada dragi kamen, ili najsvitliju djundju, biser. A zač? Zato kad je sa svojim školskim tamburaškim ansa­m­blom Panonci, s peti do sada nosačev zvuka, s trideset ljet podučavanja u Panonskoj gimnaziji u Gornjoj Pulji, a vrh svega toga i svojim zala­ganjem za hrvatski jezik, a  nad svim i kulturnim djelova­njem na području izvedbe hr­vatske, pred svim i domaće narodne glazbe.

U »Ljetu kulture Austrija-Hrvat­ska« imali bismo i mi već čega pokazati!

Petar Tyran

Fulminantno je završilo »Ljeto kulture Austrija -Hrvatska 2017.« s predstavom Hnk-a iz Zagreba ne­dilju 26. novembra u sestrin­skom bečkom Hnk (Volkstheater) s predivnom predsta­vom Tene Štivičić »Tri zime« u režiji Ivice Buljana. Kakova koincidencija, da je u isti dan u isti čas u renomiranom jazz-klubu Porgy & Bess u Beču završio 13. Festival hrvatske muzike u Beču s koncertom Jazzorkestra Hrvatske radiotelevizije s dirigentom A­n­dreasom Marinellom. O oba­dvi vrhunski priredba ćemo izvijestiti u Hrvatski novina.

Slavlje Poljancev je bila pred svim posveta, hommage na Milana i Angeliku Kornfeind

Petar Tyran

Ljetos je bilo posebno pu­no slavljev tamburaških i folklornih grup. Tamburica Klimpuh je slavila 60 ljet, Kolo-Slavuj je ljetos završio lanjsko slavlje 45 ljet a ne na zadnje su vulkaprodr­št­o­fski Poljanci ljetos završili svoje slavlje 40 ljet s predivnim, bogatim, atraktivnim i jako reprezentativnim progr­a­mom.

Klimpuh — tvrdjava je tamburaštva i gradišćanskoga hrvatskoga domoljublja

Petar Tyran

Klimpuh s novom odnos­no temeljno obnovljenom seoskom dvoranom ima odgovarajuće i dobro o­premljene prostorije za različne priredbe. Najaktual­ni­ja je bila završna proslava u ve­zi sa 60-ljetnim jubilejom Tamburice Klimpuh. Istina je, da je tambura stigla u Gradiš­će najprvo u susjedni Pajngrt 1923. ljeta — i to iz Beča, kade su tada jur duglji čas na tamburi svirali ne samo Hrvati nego pred njimi jur i Če­hi. A gdo bi tada, sada skoro pred 95 ljet mislio, da će ov instrument s turskimi korijeni koč pokriti zapravo cijelo Gradišće a da početkom 21. stoljeća neće biti skoro ni jed­noga hrvatskoga ili mišovito­jezičnoga sela, u kom tambu­ra ne bi bila važni (ili najvaž­niji) nositelj hrvatske kulture u Gradišću. Bilo to k­omu pravo ili ne: tambur(ic)a je postala identifikacijsko obil­je­žje, modernijom riču bi rekli „brend“ Hrvatov u Gradišću, i s ovkraj i s onkraj granice.

Kakova to sramota da danas unutar EU negdo mora zatražiti politički azil

Petar Tyran

Kako se čini, su američke prilike počele preplaviti i poplavati i Europu, po­sebno i Austriju. Dokle u Sje­dinjeni Američki Država pr­i­je svega kako heteroseksualni tako i homokseksualni glu­mci i ličnosti javnoga života padaju kao keglji na malobo­rištofskom kegljišću, u Europi za redom padaju političari, a sad su se i u Austriji pridru­žili ovim „kegljišćam“ ods. pa­da­nju glav u politiki. Gdo zna kamo će ovo još peljati, i gdo još more razlikovati med na­ivnim približavanjem nešika­nih i premalo samosvisnih muškarcev, ki nisu dost vje­š­ti da bi se pošteno i pametno približili ženi ka im je simpa­tična — i stvarnim seksualnim zlostavljanjem, čemu se trib­a­ju, naravno, suprotstaviti ne samo žene, nego, po sebi raz­umljivo i muškarci, ki znaju kako se kanu i moraju pona­šati pr­e­ma recimo svojoj sestri, maj­ki ili staramajki?