O problemi se moramo pominati, da bi je mogli riješiti…

Prestiž

Gradišćanskohrvatskomu jeziku fali prestiž. Je li neki jezik ima šanse za budućnost, odvisi od toga, je li ima prestiža i je li su mu govorniki jezične zajednice lojalni. Gradišćanski Hrvati su stoljeća dugo bili u kontaktu s nimškim/slovačkim/ ugarskim jezikom. U bliskoj prošlosti nimška javnost nije akceptirala hrvatski jezik, i ta­ko su Gradišćanski Hrvati bili prisiljeni, da samo u svojoj privatnoj sferi hasnuju svoj jezik. Oni iz kurtoazije u kontaktu s Nimci nadomješćaju hrvatski jezik nimškim. Svoje pravo, da u javnosti hasnuju jezik, prvič ne kanu, a drugič ne moru ishasnovati. Prvič se kanu poga­djati s Nimci i ne biti raskričani kot kverulanti, a drugič im u hrvatskom jeziku za mnoga značenja falu adekvatni izrazi. 

Ča je manjinskomu jeziku potribno, da ga govorniki moru hasnovati?

Da bi pripadniki neke manjine mogli hasnovati svoj materin­ski jezik, moraju biti ispunjene tri pretpostavke, piše François Grin skupa sa svojimi kolegi u završnom izvještaju projekta o podupiranju manjinskih jezikov s naslovom „Support for Minority Languages in Europe“ (Grin et al. 2002: 80). Grin et al. velu, da su potribni tri preduvjeti: „CAPACITY, OPPORTUNITY AND DESIRE“, nai­me: KOMPETENCIJA, PRILIKA i POŽELJENJE.

Ke izglede ima jezik manjine, ka je prepušćana samoj sebi?

Projdući put smo opisali proces, language shift, kako govo­r­niki napušćaju jezik i preuzimaju jačega i onoga, ki im nosi već profita. U medjuvrimenu počne umi­rati recesiv­ni jezik, ar ga jezična zajednica ne samo napušća, nego i zapuš­ća. Čim je zanimio jezik, se zlaka već ne more oživiti. Čim nimški n­a­domjesti gradišćan­sko­hrvatski jezik, bit će nepovratno pogubljen. 

Mnogi, ki još govoru jezik, ga ne znaju ni pisati, a ni štati

Projdući put smo objasnili language shift. Ov put ćemo opisati proces, kako govorniki napušćaju jezik i preuzimaju ja­čega i u gospodarskom pogledu rentabilnijega. U istoj mjeri u koj napr­e­duje language shift, umi­ra jezični sis­tem. Teško je ili skoro nemoguće u komunikaciji hasnovati zapuš­ćan, umirajući jezik.

Gradišćanskohrvatski i nimški jezik su spleteni u kosi...

Posljedice nimškoga kulturnoga transfera

Kulturni kontakt skupa s izmjenom artefaktov, ada svega postignutoga, je tokom kulturnoga transfera odgovoran za to, da je gradišćanskohrvatski jezik infiltriran s tipično nim­škimi izrazi. Kulturni transfer se odvija prik jezika u situacija, u ki prevadjamo i tokom kih se kulturemi importiraju u je­zik. Kulturemi su tipična ponašanja neke kulture, ka se širu med ljudi nonverbalno, ali i verbalno. Gdo je analizirao tekste, ki su prevedeni iz nim­škoga jezika u gradišćanskohrvatski, on je opazio markantan hibriditet, kombinaciju dvih kulturov u jednoj. Nimška kultura se je ugnjazdila u gra­dišća­n­sko­hr­va­t­skom jeziku. Kontras­tiv­nom analizom jezičnih kulturemov gra­diš­ćan­­skohrvat­skoga jezika bi mogli dokazati, u koj mj­e­ri nimški jezik uti­če na gradiš­ćansko­hrvatski jezik i na ki po­d­ručji se gradiš­ćanskohrvatska kultura redi po nimškoj. Kad bi se gradišćansko­hrvatska jezična zajednica kompletno stopila s nimškom kulturom, bi to završilo u  asimilaciji. Ali poželj­na je integracija i „Beibehaltung der kulturellen Wertvorstellungen der Minderheits­kul­tur trotz ihrer Eingliederung in die Mehrheitskultur. Die kulturelle Identität beider Kulturen soll weitgehend erhalten bleiben“ (Matoba 2011: 361). Kulture se neka ne dekulturiraju i asimiliraju. Wolfgang Welsch je predstavio izraz „transkulturalitet“ i rekao sljedeće: „Unsere Kulturen haben de facto längst nicht mehr die Form der Homogenität und Separiertheit, sondern sie durchdringen einander, sie sind weithin durch Mischungen gekennzeichnet.