T. Krojer: Samo srcem se vidi dobro

Predavanje „Sveta Majka Te­reza — misionarka ljubavi i milosrdnosti“ je bio početak vjerskoga programa Ženskoga i Muškoga pokreta Hrvat­skoga dekanata u 2016./17. ljetu. Predavač je bio kanonik mons. Tome Krojer, ki je imao i osobne kontakte n­o­voj svetoj ženi naše Crikve. U punoj dvorani farskoga d­o­ma u Gerištofu je kanonik opisao zanimljivo i privabljivo na početku životopis Maj­ke Tereze: Rodjena u Skopju u katoličanskoj albanskoj obitelji, kako je ulazila u red Loreto — sestar u Irskoj i nje dolazak kao učiteljica u Ben­galiju u Indiji.

Farnik u mir. Joško Preč — jubilar (90)

Duhovnik jurske biškupije, pjesnik, literat, duhovni pe­ljač hrvatskoga naroda Gradišća, farnik u mirovini, Jo­ško Preč, svečuje 19. febru­ara svoj 90. rodjendan. Bio je i redoviti suradnik i dopis­nik Hrvatskih novin u vjerski nalogi.
JURA — Joško Preč je ro­djen 1926. na Undi u Prečevom stanu a za duhovnika je zare­djen 19. junija 1960. u stolnoj crikvi u Juri a svoju mladu ma­šu je svečevao 26. junija u domaćem selu.

 

Knjiga Pape Franje »Božje je ime Milosrđe« izašla i na hrvatskom

U Splitu nedavno je pred­sta­vljena knj­iga pape Franje »Božje je ime Milosr­­đe« čija  prva je naklada rasprodana. Miro Radalj, ravnatelj na­kladne kuće Verbuma, ka je objavila hrvatski prijevod pa­pine knjige istaknuo je kako u Hrvatskoj vlada veliko zanimanje za tu knjigu i da je prva naklada od tri tisuć pri­mjerkov od pretprošloga ta­jedna rasprodana za tri dane pak je tiskano dodatnih pet tisuć primjerkov.

 

Navodno o Bibliji (2) - piše Nikola Benčić

Med zapadnougarskimi, da­nas gradišćanskimi Hrvati se je po današnjem (po)zn­a­nju biblijski tekst u njevom jeziku pojavio 1732. ljeta pod naslovom Horvaczko evan­gy­­elye s mukom Kristuševom i malim katekizmušem. Ne zna se, ki je prireditelj toga. Morebit bi jezična analiza mogla na to pokazati. Had­rovics misli, da je morao biti ki ježuit ali mogao biti i ki franjevac.

Navodno o Bibliji (1) - piše Nikola Benčić

Svaki kulturni narod je do­šao po putu opismenjivanja prik Biblije do svoje ugledne pismene kulture. Ni Hrvati, ni gradišćanski Hrvati nisu bili iznimka na tom putu. Vjera i Crikva im je dala praktično znanje pisanja i čitanja u ruke, da bi tako la­kše razumili rič Božju i stupali po putu vječnoga spase­nja. Nažalost, nikada nam nisu pojasnili ta grudasti put u školi: ili ga nisu (po)znavali ili nas nisu kanili upo­znati s njim (ar bi mogli doj­ti na ideju usporedjivanja) ili nikomu nije bilo onako či­s­to jasno koliko to znači za svist, kulturu i narodno(sno) držanje jednoga naroda.