Festival hrvatske kulture u Slovačkoj je postao dio opće kulture (2)

Petar Tyran

Se je nešto preminilo od 1989. ljeta, dakle do 1. »Hrvatskoga festivala« u Devinskom Novom Selu u Sl­ovačkoj do dana današnjega, dakle do 30. po redu ovo­ga »Festivala hrvatske kulture«? U Hrvatski novina smo pratili zapravo svaki festival od tada a bilo po mogućnosti i nazoči na svakom od ovih festivalov i opširno i temeljito izvješćavali o nji. Činjenica je da je ov festival na livoj ubro­vi rijeke Morave, prik puta dolnjoaustrijskoga, moravsko­poljskoga Schlosshofa po­stao institucija ne samo za Hrvate s liva Dunaja u Slovačkoj, nego i za one na desnoj strani Dunaja, južno Požuna, ki sami sebe jasno smatraju gra­dišćanskimi Hrvati (kad su do 1947. bili dio Madjarske a tim do 1921. ljeta skupa s onimi u nekadašnjoj pokrajini Burgenland — a za sve skupa je Mate Meršić Miloradić ta­da izmislio pojam Gradišće a tim i gradišćanski Hrvati).

Festival hrvatske kulture u Slova­čkoj je postao dio opće kulture! (1)

Petar Tyran

Početke Festivala hrvat­ske kulture u Slovačkoj triba zapravo iskati u  1987. ljetu. Tada je krajem miseca junija bio hakovski Dan ml­adine u Mjenovu a Martin Prikosović je bio po­zvao tadašnjega načelnika Devinskoga Novoga Sela, Já­na Cvečka, u Mjenovo. On­de se je pak bio upoznao i s fileškimi Granič­ari i ih je po­zvao jur kratko potom na gos­tovanje u Devin­sko Novo Se­lo. Po gostovanju Graničarov onde pisao je Jakov Berlaković 11. septembra u Hrvatski novina pod naslovom „Braći na pohodu“: „Iako smo si braća po rodu, blizi po jeziku i su­sjedi u geografskom p­o­gledu, rijetkokrat imamo pri­liku da pohodimo naše Hr­vate u Čehoslovačkoj“.

Za Austriju su ne samo dobri nego su i važni dobri odnosi s Putinom

Petar Tyran

Starji med našimi štitelji se znamda još spomi­njaju pohoda mladoga i karizmatičkoga američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja 3. i 4. junija 1961. lje­ta Austriji kada se je u Be­ču oficijelno i službeno bio sa­stao sa šefom Kremlja Nikitom Hruščovom. Ako ne svis­no ili kad još nisu imali televizor — ipak je austrijsko stanovničtvo o tom dovoljno d­o­znalo, jer se je pu­no izvje­šća­valo. Danas bi to novom ri­ču zvali „medjiski hipe“.

Hrvatski jezik se zgublja a oprav­dan je strah svih onih ki se za njega boru!

Petar Tyran

Hrvatski jezik se je po­čeo zgubljati zapravo od o­noga trenutka kada su naše hrvatske pramajke i naši hrvatski preoci došli na područje današnjega Gradišća (ča je ipak za puni širji geografski i kulturni pojam nego samo današnja najmladja au­strijska savezna zemlja Burgenland) a pak i još čuda da­lje: sjevernije do Brna, isto­č­nije do Trnave i skoro do Bu­dimpešte a zapadnije skoro ča do Kremsa. Tomu je sada jur skoro pol tisućljeća, kada su došli prvi hrvatski kolonisti na ovo područje — i zbog Turkov, ali ne samo, iz različ­nih krajev današnje Hrvatske i Bosne, ali sigurno ne iz Dal­macije, a sigurno ne iz Dub­rovnika.

Zbog čega moremo biti ponosni na mnoštvo informacijov i stilov… (3)

Petar Tyran

Približava se Svitsko prvenstvo (SP) u nogo­metu u Rusiji. 16. junija ovo SP počinje s utakmicom Rusija - Saudija Arabija. Najkašnje onda ćemo opet im­ati ne samo 32 momčadi nego isto toliko nacionalnih izbornikov — na papiru. Ali točno znamo da će biti sto ti­suće gledateljev u stadioni, a milijuni i stotinu milijuni gledateljev pred svim pred te­levizori. A puno od njih će­du biti ujedno i izborniki, a svaki od njih će bolje znati od drugoga ča bi tribalo učiniti da bi ova ili ona momčad bila još bolja i uspješnija i u čemu je izbornik sve pogrišio kad je rezultat drugačije ispao nego si je ov/a ili on/a to željio/la i se ufao/la. Pred svim po dobiveni ali uglavnom po izgu­b­ljeni utakmica svi oni znaju ča bi bilo bolje učiniti i u če­mu je pogrišio izbornik.

Zbog čega moremo biti ponosni na mnoštvo informacijov i stilov… (2)

Petar Tyran

Cilj je svih medijov, da­kle i tiskanih i eletron­skih, a pred svim i social media, da postižu čim ši­rje sloje publike, da je čitaju i gledaju čim već ljudi i da u sve većoj konkurenciji ne samo moru opstati, nego da po mogućnosti još i moru proširiti svoj klijentel, dakle štitelje, gledatelje odnosno p­osjetitelje. Naravno, da su novi mediji, takozvani social media velika konkurencija tra­dicionalnim medijam kako su to tiskane novine ili televizija ili radio. Zato se i ovi tradici­­onalni mediji pokušavaju u­sidriti i npr. i na webu, to je na domaći stranica u inter­ne­tu, na Fejsu itd.