25 ljet Republike Hrvatske i 25 ljet pomoći od gradišćanskih Hrvatov!

Petar Tyran

Evo, Hrvatska slavi 25 ljet od osamostaljenja, od n­astajanja vl­astite države i od nezavisnosti od prija­š­njih savezov i obavezov s o­s­talimi republikami u bivšoj državi. Kako je došlo do te s­amostalnosti, mnogi od nas još znaju, i koliko je bilo, krvavo i teško, mučno i bolno. Danas, kad se slavi takorekuć četvrt stoljeća nezavisne Republike Hrvatske, ne bi se ni smilo pozabiti med gradiš­ća­n­skimi Hrvati ča sve su oni učinili tada početkom 1990.-ih ljet — pred svim karitativnoga i puno drugoga. Ali ne bi se smilo na to pozabiti niti u samoj Hrvatskoj, upravo sa­da, kada se slavi ovih 25 ljet samostalne i demokrat­ske R­epublike Hrvatske.

Pokušaj čestitanja u znanju da riči čuda puti ne pomažu: Ljubi za 60.

Petar Tyran

Gdo jur zna, koliko svega se more „natrpati“ u 60 ljet života? Činjenica je: čuda! Zavisi naravno od do­be kada gdo kade živi, kakova su vrimena. Mirna, burna — vesela, turobna — osamljena, društvena… Naravno, ovi­si i od naravi, karaktera dotičnoga človika, koliko je pripravan doživiti na koliko je „friži*) spreman“, će li „sve pre­živit?“ i koliko se „more mi­riti (smiriti)“ — kako jači Tedi Spa­l­ato u toj toliko ganutljivoj, dirljivoj jački.

Europa nastaje opet manja i uža! Ča si željim(o) od Maloga Jezuša

Petar Tyran

Gdo za Božić ne bi volio pisati o pomirenju, Božićnom miru, u duhovnom rasvitljenju, o svitlosti, proširenju duha i o bezgraničnoj duši? A koliko je teže, ako se upravo u ovu dob došašća, adventa silom prilike moramo odreći ove toliko svete i uzvišene namjere i želje! Vjerojatno ne za svakoga, ali ih ima dosta kim su odurni visti dan za danom o zatvaranju granic, o diženju ogradov uz granice u sredini i srcu Europe, o postavljanju vojske uz granicu, o kontroli na veliki, mali i najmanji granični prijelazi (i na granici med Austrijom i Slovačkom a posebice i Madjarskom na istoku kao i Slovenijom na jugu) o sužavanju Europe a ne na zadnje i sve napetiji bilateralni odnosi med dosadašnjimi prijateljskimi i susjednimi državami upravo i zbog sve rigidnijih kontrolov na granični prijelazi, zbog ure dugoga čekanja a zato i zakašnjenja.

Na primjeru i izborov vidimo kako smo u svemu raspolovljeni i raskoljeni

Petar Tyran

Budimo iskreni, zapravo smo svi dosta presene­ćeni. Jedni zato kad je njev kandidat Alexander Van der Bellen ipak pobjedio, a to još i tako jasno — a drugi kad je njev kandidat Hofer ipak podlegao i to relativno jasno. To se pravoda tiče cijele Au­s­tri­je, dakle rezultate na savez­noj razini. U Gradišću je Ju­ž­nogradišćanac inž. Norbert Hofer iz Pinkafelja, kandidat Slobodarske stranke, osvojio daleko veću većinu glasov ne­go njegov kontrahent za šest ljet dugu funkciju saveznoga predsjednika Republike Aus­trije sveuč. prof. u m. dr. Ale­xander Van der Bellen: 53,3 za VdB-a a 46,7 za Hofera — u Gradišću: nasuprot saveznomu rezultatu: 58,4% (H) a 41,6% (VdB). Širom Gradišća je H u 152 opći­­na bio dobitnik a VdB samo u 19. U tom pogledu je VdB ma­nje izgubio u hrvatski odno­s­no mišoviti općina Gradišća (sa­mo 26: 16) u korist Hofera.

Gdo jur svenek svakoga razumi? Jožefu Hartmannu za 60-nicu!

Petar Tyran

Pisati o na ovom mjestu o predstojeći izbori za saveznoga predsjednika bi bilo jur zaman, uzalud, jer gdo do dana današnjega još ne zna koga će birati, neće ni zutra znati. A bilo kako će­du završiti — život će pojti dalje. A da su naši ljudi i u Hofe­ro­vom i u Van der Bellenovom loguru znamo ionako. U tom se ništ ne razlikuju od ostalih Austrijancev. Dakle ostanimo iskreni i nećemo tako činiti kao da bi bili presenećeni i da ne bi znali kako će završiti!

Jak mah prema desnici se opaža po cijelom svitu — a ča će biti u Austriji?

Petar Tyran

Evo, pred nami stoju opet izbori, oni za državnoga predsjednika Austrije (ženska kandidatica je jur is­pala u prvom kolu) nedilju, 4. decembra. Iako, naravno, još ništ nije odlučeno, puno toga pokazuje na to da se i u Austriji puno toga kreće pre­ma desnici, pred svim i do­b­ri dijeli navodne livice, ka je u povijesti, pred svim i u au­s­trijskoj prošlosti uvijek bila jako sk­lona i desnici — ako je išlo na gusto, ako su časi bili teški i čemerni i kada je narod vikao za jakom rukom.