Pri kraju Prvoga svitskoga boja su se u nekoliko tajedni rasprašile velike države, med njimi i Austro-Ugarska Monarhija. Boj je prestao 11. 11. 1918. ljeta. Cesar i kralj Karlo I./IV. se je odrekao vladanja i 12. novembra se je proklamirala Austrijska Republika. U Ugarskoj je došlo 16. novembra do toga državnoga čina. Iz nekadašnjega austro-ugarskoga teritorija su dobile teritorij Čehoslovačka, Rumunjska, Poljska, Kraljevina SHS (Srbov, Hrvatov i Slovencev = Jugoslavija) i Italija. Austrija i Ugarska su nastale male državice u sridnjoj Europi.
Po uzoru Velike Oktobarske Revolucije 1917. u Rusiji su nastali revolucionarni pokreti po cijeloj Europi, tako i u Austriji i Ugarskoj. U Austriji je prilikom proklamiranja republike 12. novembra 1918. pred parlamentom na zastavno rudo zlizla črljena zastava, jer su livičari iskinuli iz sredine bijeli dio austrijske zastave i ostavili samo črljeni. Ali Policija je na rampi parlamenta u nekoliko minut imala situaciju pod kontrolom i prišporila Austriji črljenu strahovladu kao u Ugarskoj. Ni u Ugarskoj nije odmah po koncu boja došla ekstremna liva na vlast. Prijelazno vrime od novembra do marca se je odvijalo mirno i zvalo astra-revolucijom, jer su ugarski vojniki skinuli sa svojih kapov k&k znake i zatakli si astre na kapu. No ugarska vlada nije bila u stanju kontrolirati stanje u Ugarskoj i zato su ugarski socijalisti i komunisti u skupnoj akciji privlikli vlast k sebi u koj su komunisti diktirali tempo s terorom i diktatom. Na čelu države je bio Kun Béla.
No pod pritiskom mirovnih dogovorov u Parizu i pritiskom Male Antante se ni Kunova vlada nije mogla duglje držati od augusta. Ali u ti nekoliki miseci je uspilo toj vladi toliko terorizirati ljude, da se do danas samo strahoćom spominjaju na ta kratki period ugarske povijesti.
Zapadnougarske Hrvate su teško pogodile naredbe Kunove vlade. U prvom redu lučenje države od Crikve, uprava sela, rekviriranje hiž, dobra, grunta, odredbe za školu i puno svega drugoga. Na tom malom teritoriju današnjega Gradišća znamo za četire prekršaje, pobune i u hrvatski seli kod Čajte, Hrvatski Šica, blizu Koljnofa i otvorena pobuna u Filežu i Mjenovu. U svakoj od tih bitkov i pobunov znamo za nekrivične žrtve. Tako su kod Čajte u juniju ekzekutirali Jánosa/Ivana Ludovana, u Hrvatski Šica 7. junija Ferenca Veszelitsa, kot Koljnofa 5. junija Matijaša Gludovcza i Ferenca Gmasza, u Filežu 6. aprila su izgubili život Ivan Buczolich i Marija Drimmel i ekzekutirali farnika Antona Semelikera. Znamo i za Vedešince kao i veći broj umorenih s teritorija današnjega Gradišća. Sve skupa ima popis iz Ugarske, ki nije potpun 590 egzekutiranih žrtav.
Najpoznatije žrtve Gradišća iz USR su farnik Császára Ferenc Wohlmuth, rodom iz Lekindrofa (Neckenmarkt) i farnik Fileža Anton Semeliker, rodom iz Vulkaprodrštofa. Crikva se je najbolje brigila za svoje mučenike.
I stari zaslužni učitelj Martin Borenić je došao u šake črljenoga terora ali živo se je izvlikao zatvora. I jednomu i drugomu je Miloradić poklonio pjesmu: Martinu Boreniću „Skupničarska sloboda“, Antunu Semelikeru „†Pop Antun s Fileža“, u ki pjesnik jasno označi svoj stav. Obadva su mučeniki, ugarska črljena vlada je zlojšovlada, a kod Semelikera su glavni krivci pripadniki Židovov, ke on naziva hahari, ki su krvni gospodari, jer su sudili nad Semelikerom Szamuelly i Várady. Njim prorokuje i krvni sud, ki se je nad njimi i obistinio.
U Borenićevoj pjesmi imamo i zagonetan red, koga je uredničtvo NAŠIH NOVIN cenzuriralo. Publicirani redi glasu: Oslobodit ćeš se zlojše,/Kad izajde sunce gori/Na hrvatskoj lipoj gori! Ali zadnji red je glasio u rukopismom originalu Na hrvatskom Koridori!, pisano u protuliću 1919., publicirano u NAŠI NOVINA/17, 4.
(NB)