Pri kraju Prvoga svitskoga boja su se u nekoliko tajedni rasprašile velike države, med njimi i Austro-Ugarska Monarhija. Boj je prestao 11. 11. 1918. ljeta. Cesar i kralj Karlo I./IV. se je odrekao vladanja i 12. novembra se je proklamirala Austrijska Republika. U Ugarskoj je do­šlo 16. novembra do toga državnoga čina. Iz nekadaš­njega austro-ugarskoga teritorija su dobile teritorij Čehoslovačka, Rumunjska, Po­ljska, Kraljevina SHS (Srbov, Hrvatov i Slovencev = Jugoslavija) i Italija. Austrija i Ugarska su nastale male državice u sridnjoj Europi.

 

Po uzoru Velike Oktobarske Revolucije 1917. u Rusiji su na­stali revolucionarni pokreti po cijeloj Europi, tako i u Austriji i Ugarskoj. U Austriji je prilikom proklamiranja repub­like 12. novembra 1918. pred parlamentom na zastavno ru­do zlizla črljena zastava, jer su livičari iskinuli iz sredine bijeli dio austrijske zastave i ostavili samo črljeni. Ali Policija je na ram­pi parlamenta u nekoliko minut imala situaciju pod kon­trolom i prišporila Austriji črljenu strahovladu kao u Ugarskoj. Ni u Ugarskoj nije od­mah po ko­n­cu boja do­šla ekstre­m­na liva na vlast. Prijelazno vrime od novembra do marca se je odvijalo mirno i zvalo astra-revolucijom, jer su ugarski vojniki skinuli sa svojih kapov k&k znake i zatakli si astre na kapu. No ugarska vla­da nije bila u stanju kontrolirati stanje u Ugarskoj i zato su ugarski socijalisti i komunisti u skupnoj akciji privlikli vlast k sebi u koj su komunisti diktirali tempo s terorom i di­ktatom. Na čelu države je bio Kun Béla.

 

No pod pritiskom mirovnih dogovorov u Parizu i priti­skom Male Antante se ni Kunova vlada nije mogla duglje držati od augusta. Ali u ti nekoliki miseci je uspilo toj vla­di toliko terorizirati ljude, da se do danas samo strahoćom spominjaju na ta kratki period ugarske povijesti.

 

Zapadnougarske Hrvate su teško pogodile naredbe Kuno­ve vlade. U prvom redu lučenje države od Crikve, uprava sela, rekviriranje hiž, dobra, grunta, odredbe za školu i puno svega drugoga. Na tom malom teritoriju današnjega Gradišća znamo za četire prekršaje, pobune i u hrvatski seli kod Čaj­te, Hrvatski Šica, blizu Koljnofa i otvorena pobuna u File­žu i Mjenovu. U svakoj od tih bitkov i pobunov znamo za nekrivične žrtve. Tako su kod Čajte u juniju ekzekutirali Jánosa/Ivana Ludovana, u Hrvatski Šica 7. junija Ferenca Veszelitsa, kot Koljnofa 5. junija Matijaša Gludovcza i Ferenca Gmasza, u Filežu 6. aprila su izgubili život Ivan Buczolich i Marija Drimmel i ekzekutirali farnika Antona Semelikera. Znamo i za Vede­šince kao i veći broj umorenih s teritorija današnjega Gradiš­ća. Sve skupa ima popis iz Ugarske, ki nije potpun 590 egzekutiranih žrtav.

 

Najpoznatije žrtve Gradiš­ća iz USR su farnik Császára Ferenc Wohlmuth, rodom iz Lekindrofa (Neckenmarkt) i farnik Fileža Anton Semeliker, rodom iz Vulkaprodrštofa. Crikva se je najbolje brigila za svoje mučenike.

 

I stari zaslužni učitelj Martin Borenić je došao u šake črljenoga terora ali živo se je izvlikao zatvora. I jednomu i drugomu je Miloradić poklonio pjesmu: Martinu Boreni­ću „Skupničarska sloboda“, Antunu Semelikeru „†Pop Antun s Fileža“, u ki pjesnik jasno označi svoj stav. Obadva su mučeniki, ugarska črljena vla­da je zlojšovlada, a kod Sem­e­likera su glavni krivci pripadniki Židovov, ke on naziva hahari, ki su krvni gospodari, jer su sudili nad Semelikerom Szamuelly i Várady. Njim pr­o­rokuje i krvni sud, ki se je nad njimi i obistinio.

 

U Borenićevoj pjesmi ima­mo i zagonetan red, koga je u­redničtvo NAŠIH NOVIN cen­zu­riralo. Publicirani redi gla­su: Oslobodit ćeš se zlojše,/Kad iz­ajde sunce gori/Na hrvatskoj lipoj gori! Ali zadnji red je glasio u rukopismom originalu Na hrvatskom Koridori!, pisano u protuliću 1919., publicirano u NAŠI NOVINA/17, 4.

(NB)

 

 

Kategorije

Slike