Si željimo lip odmor ili lipi odmor?

Pridjevi imaju u hrvatskom jeziku uz rod (lip, lipa, lipo), jedninu i množinu (lip kip – lipi kipi) i deklinaciju. (N lip, G lipoga, D lipomu…) i morfološku mogućnost izre­ći odredjenost ili neodredje­nost. I u nimškom jeziku ra­z­likujemo odredjenost i neodredjenost: „ein guter Film — der gute Film“. Zato nas čudi, da mi gradišćanski Hr­vati većkrat mišamo ove dvi kategorije. Nije naime isto Velik brig je zasnigan. i Veliki brig je zasnigan. Postoji jasna razlika u ovi dvi rečenica. U prvoj rečenici je pridjev neodredjen (neki brig), a u drugoj je odredjen (jedan brig med već brigov).

Spasti ili doli spasti?

Pomoću aspektnih ili vidnih parov nekoga glagola moremo točno opisati, ča se dogadja, npr.: zaljivati – zaljati: Svaki dan zaljivam svoje kitice, no danas sam je zabila za­ljati. Obadva vidni pari gla­su u nimškom „gießen“, ali mi u hrvatskom jeziku ćutimo da zaljivati označuje ov­de ponavljanje radnje (Han­d­lung), a zaljati jednu jedinu radnju.

Interferencije kod upotrib­ljavanja glagolov — 1. dijel

U ovoj rubriki smo jur jednoč spomenuli, da interferencije nastaju zbog kontakta s nekim drugim jezikom. Tako i mi, na primjer, u na­ši govori čudakrat tvorimo rečenice prema nimškomu modelu. Zato ćemo se danas baviti primjeri, ki se redovito čuju, ali ki su krivi — ada ne odgovaraju hrvatskoj gra­matiki — jer su doslovan pri­jevod iz nimškoga jezika.

Zač je „bratov stan“ i „mamin auto“?

U hrvatskomu jeziku imamo oblik, ki se zove posvojni pridjev. Ov pridjev veli, čije je ča. Na primjer: ako ima brat stan, onda je to bratov stan; ako ima mama auto, onda je to mamin auto; ako ima otac knjigu, onda je to očeva knjiga, ako ima Štefan vrt, onda je to Štefanov vrt, ako piše Čenar pjesme, on­da su to Čenarove pjesme, itd.

Oni idu i oni gredu

U zadnjem broju naše kolum­ne smo se bavili konjugacijom glagolov e-, i- pak a-konjugacije kade smo upozorili na to, da se u gh. književnom jeziku preporučuju kratki obliki u 3. licu množine.

 

Pokidob već nij bilo mjesta upozoriti na iznimke, ćemo danas još spomenuti, da su kod sljedećih dvih glagolov ispravni pravoda duži a ne kraći nastavki, a to su: ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ćedu i grem, greš, gre, gremo, grete, gredu. Pri­mjeri u rečenici: U njevoj obitelji ćedu Majkin dan svečevati tajedan kašnje, jer je jedno dite na službenom putovanju. Moji roditelji gredu redovito k sv. maši.

Daju ili dadu?

Danas ćemo si još pogledati glagole, ki u infinitivu zavr­­ša­vaju na -ati i ki u pravilu pripadaju -a konjugaciji (usp. Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, 2003: 196). Prema Gramatiki imamo kod glagolov -a konjugacije u 3. l. množine nastavak aju ( a nije -adu!) jer kod a-konjugaciju glasu nastavki: -am, -aš, -a, -amo. -ate, -aju: pitam, pitaš, pita, pitamo, pitate, pitaju (a nije pitadu!) ili znam, znaš, zna, znamo, znate, znaju (a nije znadu!). Primjeri u re­čenici: Oni još ne znaju, kada ćedu dojti k nam. U prazniki se moja dica najradje igraju po cijel dan šah ili gledaju televiziju.