Znamo, da se pridjevi razlikuju po rodu (muški, ženski, sridnji), broju (jednina i množina) i padežu (N, G, D…), a denas ćemo si pogledati deklinaciju pridjevov muškoga roda u jednini.
Nominativ: dobar/vruć (neodredjen vid) ili dobri/vrući (odredjen vid). Genitiv: dobroga (za tvrdimi suglasniki/ nepalatali imamo nastavak -oga) ili vrućega (za mekimi suglasniki/palatali imamo nastavak -ega). Dativ: dobromu/vrućemu (nastavak odvisi od nepalatala/palatala — vidi G). Akuzativ: ako je imenica živa, ima pridjev isti oblik kao u G, staroga prijatelja, a ako je imenica neživa, ima pridjev isti oblik kao u N, star/ stari stol. Vokativ: glasi kao N u odredjenom obliku: dobri/ vrući. Lokativ: dobrom/vrućem, I: dobrimi/vrućim).
Primjeri u rečenica: Vidim dobroga prijatelja. Vidim stari stol. Jur dugo već nisam vidio svojega staroga prijatelja. Oni su za Božić svenek kod najstarijega brata. (nije „najstarijoga“ brata jer „j“ je palatal, za kim slijeda nastavak -ega). Rado se igram nogomet s mojim malim bratom. A s velikim se obično igram tenis. Veselim se novomu autu. Govorimo o novom autu.
Kot vidimo, imamo dva spodobne nastavke, novomu — novom, ki ali nisu isti, jer svaki nastavak stoji za odredjen padež. Duži nastavak, novomu, upotribljujemo u dativu, a kraći, novom, u lokativu. Ipak se sve već čuje, da se razlika med ovimi dvimi nastavki zgublja i da se i u dativu koristi kraći oblik. Razlog za to more biti nemaran izgovor ali i uticaj hrvatskoga standardnoga jezika, kade se u dativu more koristiti i duži i kraći oblik. Ali to nij moguće u gradišćanskohrvatskom jeziku i zato si čuvajmo duži nastavak u dativu: Pratež, ku već ne nosim, sam dao siromaškomu človiku, ki se je jako veselio. Vjerujem dobromu prijatelju. To se je jako vidilo mojemu malomu nećaku. Veselim se vrućemu čaju.
(Zorka Kinda Berlaković; 83.)