Imenice ženskoga roda na -a (žena, divojka, sestra, študentica) imaju u našemu književnomu jeziku svenek kratki G mn. (žen, divojak, sestar, študentic). Npr.: Naučila sam se tu jačku od starih žen u mojem selu.
U hrvatskomu standardu je prepisana dužička množina, ada s dodatkom samoglasnika -a (žena, djevojaka, sestara, studentica), zbog čega se čuje i u naši govori koč-toč i „Došlo je pet študentica“, ča je krivo. Ova rečenica pravilno glasi: Došlo je pet študentic. Isto tako: U lozi nij preporučljivo djelati bez/prez rukavic. Je moguće da se dite narodi bez/prez ruk i nog?