O Prvom svitskom boju: Za Ugarsku

Po propaloj Ugarskoj Sovje­t­skoj Republiki u augustu 1919. se je najednoč prominila nutarnja situacija i po­čelo navlicanje za teritorij, ki se je od St. Germaina dopitao Austriji. Ugarska je če­kala još na svoj ugovor, ko­ga je dostala u Trianonu. Ali tim još daleko nije bila ustanovljena granična linija i d­u­ralo je sve do kraja 1923. dokle se je konačno odredila crta granice. U tom pitanju su i Hrvati dostali odredjeno mjesto na političkom polju, jer su se morali odlučiti za Austriju ili Ugarsku. Po nje­vom rastrovašenom stanov­a­nju to nije bilo toliko jedno­značno i moglo odrediti na­rodnu sudbinu u budućnost. Po dosadašnjem povijesnom svidočanstvu je grupacija Za Ugarsku bila jača i po svemu aktivnija u agitaciji i imala izgradjene ugarske me­dijalne strukture za sobom.

O Prvom svitskom boju: Žrtve Ugarske Sovjetske Republike

Pri kraju Prvoga svitskoga boja su se u nekoliko tajedni rasprašile velike države, med njimi i Austro-Ugarska Monarhija. Boj je prestao 11. 11. 1918. ljeta. Cesar i kralj Karlo I./IV. se je odrekao vladanja i 12. novembra se je proklamirala Austrijska Republika. U Ugarskoj je do­šlo 16. novembra do toga državnoga čina. Iz nekadaš­njega austro-ugarskoga teritorija su dobile teritorij Čehoslovačka, Rumunjska, Po­ljska, Kraljevina SHS (Srbov, Hrvatov i Slovencev = Jugoslavija) i Italija. Austrija i Ugarska su nastale male državice u sridnjoj Europi.

O Prvom svitskom boju: Učitelji i škole u PSB-u

Uz farnike imaju učitelji poseban značaj za našu narod­nost. I oni su bili ugledna, respektna pršona. No noteri su po automatiki boja proigrali svoj ugled za vrime bo­ja, jer su im prišili pristranost. Kod učiteljev nije bilo čuda iznimkov. Sve su po re­du pozvali na novačenje ili iz rezerve u službu. Tako se je veljek početkom boja našlo prik 6000 učiteljev med vojaki. Iz hrvatskih sel iz Šopronske županije imenom znamo za Fabijana Ézsola iz Štikaprona, Ivana Kriszta i Jožefa Rácza iz Rasporka, Karola Szedenika iz Fileža, Ludviga Szedenika iz Traj­štofa, Ivana Szabó iz Židana, Šimu Biricza i Antona Lorenca iz Frakanave, Eugena Tibolda iz Velikoga Bo­rištofa i Jure Fenesza iz Vul­kaprodrštofa. (Nažalost iz drugih sel nimamo podatkov!) Svakako je ali veliki broj uč­i­teljev morao na front, jer su je gledali za sposobne pelja­nja manjih jedinic ili posebnih zadatkov.

O Prvom svitskom boju: Hrvatski Narodni Tanač

Krajem novembra 1918. ljeta se je kralj Karlo IV. odrekao vladanja i postavljen je Ugar­ski Narodni Tanač (Magyar Nemzeti Tanács) pod pelja­njem Károlyi Mihálya kao privrimeno peljačtvo države. Vlada je odmah odredila po­stavljenje Tanača po seli, gr­adi, narodnosti. Tako doj­de da se 5. 1. 1919. u Koljnofu postavi HRVATSKI NARODNI TANAČ (HNT) za sve Hrvate u Ugarskoj, za žup­a­nije Mo­šon, Šopron i slabo zastupničtvo Željezanske. Glavni zadatak HNT je bio zastupanje hrvatskih inter­esov u Zapadnoj Ugarskoj unutar ugarskih Narodnih Tanačev. Predsjednikom Hnt su izabrali dr. Štefana Pinezića, pravnika iz Šopro­na i rodom iz Pajngrta. Pinezić vrlo intenzivno korte­šira, agitira u Hrvatski novina za što ve­će priznanje i podupiranje HNT.

O Prvom svitskom boju: Zač svitski boj?

Većkrat se postavlja pitanje, zač se ov Prvi svitski boj ili kako ga sada počnu nazivati Veliki boj zove uopće SVITSKI? Velike antantne sile su ga jednostavno zvale „velikim bo­jem“ a u nimškoj povijesti „svitski boj“. U austro-ugarskoj povijesti se čudakrat zo­ve i zadnji boj Austro-Ugarske Monarhije. U zadnje vri­me se širi opisivanje „pra­ka­ta­­strofa = Urkatastr­o­phe“ 20. stoljeća. Svakako ali je bio sveobuhvatni boj, ki je tangirao veliki broj držav svit­a. A u tom vijeku smo imali dva velike požare, ki skupavisu i dostanu za razlikovanje 1. (prvi) boj 1914. do 1918. ljeta i 2. (drugi) 1938. do 1945. ljeta.