Krajem novembra 1918. ljeta se je kralj Karlo IV. odrekao vladanja i postavljen je Ugarski Narodni Tanač (Magyar Nemzeti Tanács) pod peljanjem Károlyi Mihálya kao privrimeno peljačtvo države. Vlada je odmah odredila postavljenje Tanača po seli, gradi, narodnosti. Tako dojde da se 5. 1. 1919. u Koljnofu postavi HRVATSKI NARODNI TANAČ (HNT) za sve Hrvate u Ugarskoj, za županije Mošon, Šopron i slabo zastupničtvo Željezanske. Glavni zadatak HNT je bio zastupanje hrvatskih interesov u Zapadnoj Ugarskoj unutar ugarskih Narodnih Tanačev. Predsjednikom Hnt su izabrali dr. Štefana Pinezića, pravnika iz Šoprona i rodom iz Pajngrta. Pinezić vrlo intenzivno kortešira, agitira u Hrvatski novina za što veće priznanje i podupiranje HNT.
Program HNT izgleda:
- naše hervatstvo ne neg z-obdržimo, nego i povekšamo
- uz druge jezike, u prvom redu državni jačati i hrvatski jezik
- protest protiv nakane, da kanu Hrvate porinuti u nimšku autonomiju, …mi vse dobro željimo našim nimškim bratom, ali pogubiti med njimi se ne kanimo
- skrb za hrvatske elementarne škole u ki se kanimo učiti i ugerski, pisat-štat i po nimšku ali podučavanje mora pojt po hrvatsku
- uprava u selu mora nastati hrvatska, bilježniki i njevi pomoćniki moradu znat hervatski!
- gospodarstvene škole
- pravde, uredbe, oglasenja moramo po našem jeziku dostati
- dobar odnos prema Austriji, slobodno trštvo, promet i dobro susjedstvo. U memorandumu kojega su zastupniki HNT pri sjednici 7. februara 1919. u gostionici Payrich u Šopronu zaključili su k tim točkam dodali još
- potribovanje za hrvatskom gradjanskom školom (Bürgerschule - Polgári iskola) i poljodjelske škole
- protest ne samo protiv uključenja u nimšku autonomiju nego i protiv nimškoga vikarijata
- učenje hrvatskoga jezika u sridnji (danas viši) škola
- hrvatskoga nadzornika (priglednika) za škole
- protest prot. plana koridora
- upravljanje hrvatskih sel neka ostane skupa s ugarskimi.
Spomenicu su sastavili Štefan Pinezić šopronski pravnik, Martin Meršić st. velikoborištofski farnik i Eugen Ferčak šopronski činovnik.
Istovrimeno je postavljena i prošnja u članku „Pomozi si sam, onda će ti i Bog pomoć!“ i postavljena prošnja za milodare. I zaista moremo u nekoliko ostali broji NAŠI NOVINA najti visti kako su naši ljudi velikodušno darovali za HNT. Parola je bila: Niti Nimci, niti Ugri nastat ne kanimo, naše hrvatstvo hoćemo si med svimi susjedi obraniti.
Ali i onda se je pojavio već morbidus razvlačenja i rascipljenja, jer u zadnji broji Pinezić jako intenzivno poziva naše Hrvate: Osebujno pak — ako naši ljudi dostanu poziv na kakovo spravišće u Šopron — onda neka si vsaki hervat za poštenje derži poiskat predsednika ter upitat se za one posle — ki ćedu na raspravi najperdojt, da nazočni zajedno i hervacke interesse zastupat budu mogli.
U slijedećem broju (NN br. 13.) ali novine već naznanu Na novom putu! Ugarsku Sovjetsku Republika Kun Béle i tako su se od 21. marca 1919. prominile i radikalizirale prilike i za zapadnougarske Hrvate i završile u pobuni Fileža i Koljnofa s mučeničkim zničenjem fileškoga farnika Antona Semelikera.
(NB)