Istotako kako Hrvati su i Nimci u Ugarskoj po Károlyijevom pozivu stvarali svo­je centralne upravne organi­zacije Nimške Narodne Ta­n­ače po zemlji. Nek da su Nimci imali čuda teže i slo­ženije rješavati svoje probleme, jer su stanovali rašicano na zapadnom teritoriju Ugarske, na jugu po Baranj­skoj županiji, u okolici Budimpešte i u Sedmogradskoj (Erdély) i interesi su bili ja­ko različiti. Dokle su zapad­ne županije težile na priklju­­če­nje k Austriji, o čemu Ugarska nije kanila čuti, su ostali gledali da bi dostali skupa sve jaču organizaciju za zastupničtvo u ugarskom parlamentu iz čega je nastala i neka vrsta rivalizacije. Ugri su — po ugarskoj pravici zva­li sve Nimce jednostavno Švabi (ča ali nije odgovara­lo istini).

Ugarski činovniki su naglo napustili zapadnu Ugarsku i za­to su Nimci, kako kašnje i Hrvati preuzeli u samoorganizaciji čuvanje mira i reda po seli. Nimci zapadnih županijov U­garske su jur 1. novembra 1918. osnovali svoj Narodni Tanač za Šopronsku županiju i proglasili svoj program po ugarskom socijaldemokratskom političaru Oszkáru Jásziju. U tom nimškom zastupničtvu ima i veći broj hrvatskih zastupnikov iz: Celindofa, Cik­leša, Cogr­štofa, Kali­štrofa, Kolj­nofa, Pan­drofa, Rasporka, Štikaprona, Vorištana, Vulkaprodrštofa. Iz Nove Go­re, Stinjakov i Stinjačkoga Vr­ha su se priključili Nimškomu Tanaču Željezanske županije. (Ovde se vidi jur razdvojenost ili neupućenost med Hrvati; putujući djelači za Austriju, šk­olovani za Ugarsku.) Nim­ški Tanač je 19. januara 1919. ljeta imao sjednicu u Šopron­skom županijskom domu pri kom je bilo nazoči zastupnikov iz 37 nimških i hrvatskih općin. Ovom prilikom su iza­brali i „Odbor od 20“ reprezentantov, med kimi ali nije bilo niti jednoga Hrvata.

Nakon propaloga pokušaja postaviti „Republiku Heinzenland” u Matrštofu početkom decembra 1918. je Ugarska bila alarmirana i imenova­na punomoćnoga komisara Gé­zu Zsombora za nimške dijele zapadnougarskih županijov. Zsombor je zastupao potpuno ugarsku liniju. Na pregovori s ugarskim ministrom Jászijem, 28. decembra 1918. uz nim­ške zastupnike isto nije bilo niti jednoga Hrvata. Tako je u ugar­skom parlamentu došlo 29. ja­nuara 1919. do zakona o nim­škoj autonomiji. Ali u medjuvrimenu je Jászi izgubio svoje ministarsko mjesto i njegovo mjesto je zauzeo Jakob Bleyer. U ta zakon o autonomiji su poredane i dru­ge manjine toga teritorija: § 8. Der in den deutschen Gauen wohnenden nichtdeutschen Bevölkerung … wird die kulturelle Autonomie, ferner die lokale Selbs­t­verwaltung bzw. das Recht der verhältnismä­ßigen Teilname daran, schließlich das Recht d. Vertretung in der eigenen Nationalversammlung gewährleistet.

Kontrola je dodiljena u u­garske i nimški ruke. Ali čisto sramotnim je gledala odredbe Crikva, jer su ju dodilili u nim­ški vikarijat. Za školu se u tom momentu nigdor nije brigio. Farniki su 17. februaru 1919. na poziv Antona Grubića na sjednici u Dolnjoj Pulji najo­š­trije protestirali protiv zadilje­nja Hrvatov u nimški vikarijat.

Ugarska Sovjetska Republika je kočila daljnji razvitak, a­koprem su se i sovjetkomunisti kanili postaviti dobro s Nimci i 22. marca 1919. postavili direktorij za „Gau Deutsch-Westungarn“ u čijem direktoriju su bila kašnje poznata imena Richard Berczeller, Ludwig Leser ili Dezső Enzbruder, za komisara postavljen je Sándor Kellner. Zakonom od 2. aprila 1919. su zadiljeni nimški kotari u ke su došla i hrvatska sela. Do učvršćenja uprave ali već nije došlo jer je sredinom augusta propala, zrušena Ugar­ska Sovjetska Republika i za Austriju nastalo puno laglje argumentirati za priključenje zapadnougarskih županijov u Austriju.

(NB)