Mr. Branko Kornfeind, farnik u Pandrofu i Novom Selu je odlikovan »Kulturnom nagradom gradišćanskih Hrvatov« za 2011. ljeto. Nagradu u obliku brončane skulpture likovnoga umjetnika kipara Tome Rešetarića kao i povelju  su mu dodilili 12. maja u okviru svečevanja u dvorani u Novom Selu. Laudator je bio mr. Tibi Jugović a bio je i vrlo bogat muzički program. 
 

Mali svit »Mondo piccolo« je svit Don Camilla i Beppona, kade se obadva liki stalno svadjaju i se svenek nanovič i pomiruju. Ča nje sjedinjuje: da ljubu ov „svit“ i ljude ki ovde živu, a takaj i ljubav prema nogometu. Tako se je našla prilika da odgovorni za kazališće u Novoj Gori jednoč predstavu utakmicu na pozornici u svojem selu. Politika je što ove dva razdvaja kao i stanovnike — i njev jezik. I jur je gotova radnja za dvojezičnu predstavu.

Popularizacija znanja o povijesni kulturni veza izmed Beča i Srbije je bila tema za Srpski kulturni forum u Beču, ki je organizirao predavanje „Dva veka kulturne saradnje Beč — Beograd“ četvrtak 26. aprila u Klaviergalerie u Beču. Srpski kulturni forum je udruženje osnovano nedavnoga 2008. ljeta u Beču sa ciljem da se unaprijedi i promovira književnost, muziku, umjetnost, film i kazališće i svaki drugi oblik umjetničkoga i kulturnoga stvaralačtva kako iz Srbije tako i od strane umjetnikov ki živu u Beču a porijeklom su iz Srbije.

Tamburica Uzlop ljetos svečuje 50 ljet postojanja i zato su odgovorni u ovom društvu imali cijeli red priredab i slavljev da bi se dostojno spomenuli ovoga svojega jubileja (Hrvatske novine su o tom jur pisale). Folklorni ansambl Tamburica Uzlop je utemeljen 1962. i gleda najzad na uspješnih 50 ljet postojanja. Tijekom minulih ljet bilo je nezbrojnih muzičkih i društvenih vrhuncev i doživljajev — početo od prve nabave instrumentov prik različitih turnejov okolo zemaljske kuglje do izvrsnih nastupov na televiziji.

Hrvatsko igrokazačko društvo Petrovoga Sela pod peljanjem redateljice Anuške Škrapić-Timár je ljetos bilo zavježbalo komediju, prijevod rodjenoga Petrovišćana Štefana Geošića »Sarce na pravom mistu«. S ovim igrokazom su Petrovišćani uspješno nastupali u Nardi, Židanu, u domaćem Petrovom Selu a konačno u Budimpešti a na zadnje i u Čajti. U ovoj komediji ide za to, da tri jur dosta zreli junaki obdjeluju domaće seljačtvo ali se pritom preveć ne kanu natezati. Dokle im pak službenka, pravi andjeo, pokaže put u ugodniji i atraktivniji život.

Subotu, 21. aprila (14.00-18.00) uri u farskom domu u Uzlopu, u okviru 50- ljetnoga jubileja Tamburice Uzlop, priredili su tančenu, plesnu djelaonicu. Priredba je stala pod geslom: „Hod’te skupa, da zatancamo!“ Došlo je dost interesiranih, ki su ili nekada jur bili u društvu aktivni i su kanili iskusiti, je li noge još služu. Ali došli  su i drugi gosti, ki su htili malo upoznati one korake, ke vidu pri prezentacija tancev Tamburice Uzlop.

Uz »Metron« Hrvatski centar je 2008. ljeta osnovao i nagradu »Mini-Metron«, da bi posebno istaknuo djelovanje i dostignuća hrvatskoga narašćaja u okviru Hrvatskoga centra u različni omladinski grupa, ke djeluju pod ovim krovom. Dobitniki za 2011. ljeto su diplomandi na bečkom sveučilišću s hrvatskom odnosno manjinskom temom, posebno i hrvatskim pitanjem u svojem diplomskom ili bachelor-djelu za studijska ljeta 2009./10./11.: mr. Marin Berlaković, Julija Domnanović BSc. mr. Mihaela Ferčak kao i Marko Kölbl BA. Nagradu (skulpturu od stakla i povelju) je predao predsjednik Jugović.

Južnogradišćanski Stinjaki ležu blizu uz granicu Štajerskoj. Morebit su i zbog toga razvili posebnu svist, su nastali na svoj način uporni i otporni. A o posebnom socijalnom angažmanu Stinjakov znaju ne samo u Gradišću nego i širom Austrije. Ali Stinjaki imaju posebnoga nuditi i na području kulture a naravno hrvatskoga folklora. To je pred već od 35 ljet znao i „tišlir“ Feri Grandić i je pokrenuo folklornu grupu koj su pak dali ime Stinjačko kolo.

U Trajštofu je u medjuvrimenu jur tradicija, da kazališna grupa Živo srebro na Vazme predstavlja šest kratkih igrokazov na hrvatskom jeziku. Neke od ovih je prepisao pokojni Feri Sučić. »Pomirenje« i »Prosidba« je prepisao Feri Sučić, »Hruška« je prepisala Zlatka Gieler, »Ljubomornost« Ignac Horvat, »Muha« je prevodio Ivo Sučić a »Za znoriti« je napisao Joško Weidinger. Redateljica ove kazališne grupe je od početka Zlatka Gieler, koj je važno da uplete čim već i mladih ljudi. To joj se je i ovput odlično ugodalo.

Prikaz ovoga filma koga je dala Ana Bilić je ok, ali bi se nešto moglo dodati povodom tvrdnje da se je „Krležni rad vrlo skromno prevodio na njemački jezik“. Naime ovde je samo to pojačavajuće ,vrlo’ — neka vrsta stilske greške. Iako prijevoda nikad nije dosta, ipak je prijevoda bilo toliko, da je Günther Nenning svojevrimeno Krležu uvrstio u svoj kanon (post)monarhijske mitteleuropske literature ka spada u širi kompleks austrijske književnosti.