Uz idejnu snagu Tereze Grandić i Marka Kölbla i tehničku vještinu Davora Frkata je KIS ostvario uzoran projekt, ki da u budućnosti stoji na raspolaganje i drugim društvam i inicijativam, ki se želju baviti ovako čim.
Stinjaki – Kulturna inicijativa Stinjaki (KIS) je u subotu, 4. marca prezentirala svoj projekt digitalnoga arhiva sela. Na internet stranici arhivstinjaki.at si moru zainteresirani pogledati stare fotografije i dokumente ino slušati digitalizirane snimke starih jačak, ke najveći broj sadašnjih stanovnikov još nikada nije ni čuo. Kako je naglasio Marko Kölbl, ki je ujedno peljač Instituta za istraživanje narodne muzike i etnomuzikologije na Sveučilišću za muziku i izvedbenu umjetnost u Beču (MDW), inspiriran je od slik u arhivu KIS-a, društva ko je on skupa s drugimi mladimi iz sela utemeljio 2016. ljeta povodom Dana mladine, ki je Hrvatski akademski klub organizirao u Stinjaki. Zadnja inicijativa za ov projekt je slijedila 2019. ljeta, kad je uz inicijativu KIS-a „Stinjačka svadba“ dospila na listu nematerijalne Unescove bašćine, jerba.
Mladi ljudi okolo Tereze Grandić i Marka Kölbla, obadva angažirani i na području muzike i folklora, su stavili molbu, da se „Stinjačka svadba“ upiše na austrijsku nacionalnu listu Unescoa za nematerijalno kulturno dobro. U oktobru 2020. ljeta se je to pak i ostvarilo.
Virtualni online arhiv s audio i video-snimkami, fotografijami i dokumenti daje mogućnost svim, da to pogledaju. Kako je rekao Marko Kölbl, ljudi neznaju koliko ovoga zanimljivoga materijala imaju doma. Sada da imaju priliku da to posudu KIS-u, u kom to stručno digitaliziraju, arhiviraju a pravoda ljudem i vraćaju orginale.
Ov virtualni arhiv Stinjaki temelji pred svim i na arhivski snimka iz Fonogramskoga arhiva u Beču a nikako još nije završen. Polag riči Kölbla zasad je samo kih 10 posto postojećega materijala na stranici u internetu. Tom prilikom su se i zahvalili Saveznomu kancelarstvu, Zemlji Gradišće i Općini Stinjaki na financijskoj pripomoći.
U arhivu se more iskati u različni poglavlji. Kako funkcionira to arhiviranje je u kratki crta razložio Davor Frkat naglašivši uz ostalo „...nam je važno da to bude sve šaro ali ne kričeće, da se u svem tom nastupu zrcali i naša narodna nošnja“ i je pozvao nazočne da doma preišću svoje ormare, škrinje za starimi fotografijami i drugimi predmeti, ki bi mogli ući u ov virtualni arhiv stinjačkoga narodnoga dobra.
Cijela priredba se je održala na tipičnom hrvatskom stinjačkom idiomu a vokalni ansambli Šari Stinjaki je izveo vrlo staru hrvatsku jačku Ja su cura sobočka kao i Prošal su si junak u Šopron pitati.
Glavni partneri za ov projekt da su Fonogramski arhiv i Institut za istraživanje narodne muzike i etnomuzikologije, kade su našli čuda materijala iz Stinjakov od 1950-ih ljet do danas, je rekao Kölbl. Onda da su napravili strukturu i to pak s jednom firmom tehnički predjelali i realizirali.
Davor Frkat je prezentirao kako ov arhiv funkcionira. „Nam je važno da i drugi moru koristiti ov od nas izdjelani model, ov tehnički vrlo dobro izdjelani način kako prezentirati svoje stvari, svoje narodno dobro na vlašćoj web-stranici”.
U ovom se je angažiranim mladim Stinjačanom i Stinjačankom ugodalo nešto uzorno, peldodavno, a se jur sada zna, da ovo nije gotov posao, da se ov arhiv redovito i stalno more nadopuniti i da tim ovo more nastati poseban virtualni muzej u ki svaki more pogledati, u kom svaki i svaka more surfati i se virtualno kretati. Koliko ćedu i druge ovakove ili slične inicijative koristiti ov KIS-ov model virtualnoga muzeja će se pokazati. Ali zapravo bi bio cilj da čim već sel kopira i preuzme ovakov način arhiviranja i arhiva a pred svim da bi se narodno blago gradišćanskih Hrvatov ovako očuvalo od zaboravi i da bi se pohranilo a tim i očuvalo za buduće generacije.
Gdo ima prilike i želju kao i kompjutor, neka pogleda u arhivstinjaki.at a gdo se mladim ljudem iz Stinjakov, ki stoju za ovom idejom kani obratiti s napomenom ili prošnjom to more pod: ured@kistinjaki.at.
Petar Tyran